U defektološka opservacija se vrši na sledeći način:
- Uzimaju se opšti podaci (ime i prezime, pol , mesto rođenja…)
- Posmatranje (spoljašnji izgled, način govora, način ponašanja …)
- Anamneza i upitnici (trudnoća, porođaj, vreme nakon rođenja…)
- Procena pojedinih sposobnosti – odrediti nivo zrelosti deteta u odnosu na uzrast i postojeće stanje, a obavlja se navedenim redom: psihomotorika, lateralizacija, praksija, gnozija, govor, saznajna organizovanost, motivacija i ponašanje deteta (testovne defektolške procedure)
- Nakon dobijenih rezultata defektolog daje mišljenje, preporuke i predlaže mere za tretman
- Otvara se dosije i ostvaruje puna saradnja sa svim učesnicima u timu.
Opisom pojedinih sposobnosti kao što su motorika, praksija, lateralizacija, gnozija, govor, ponašanje: defektolog obavlja opis određenih pojavnih oblika kojima dete organizuje svoje aktivnosti u socijalnom polju.
Preko ovih opisa uočavamo eventualne probleme kao što su neusklađenost ili nedograđenost detotovih sposobnosti. Svaki segment u defektološkoj dijagnostici i proceni je veoma bitan jer baš on može ukazati na probleme koje dete ima.
Instrumentima opšte defektolološke dijagnostike ulazi se dublje u kliničku sliku koja je neophodna za postavljanje rehabilitacionog programa ili za dublje kliničko istraživanje same pojave, kao i za struktuiranjeb toka tretmana i posebnih postupaka u radu prilagođenih mogućnostima deteta.