Neverovatna je činjenica da novorođenčad koja niti govore, niti razumeju jezik, za samo nekoliko godina postanu deca koja komentarišu svet oko sebe, postavljaju pitanja, izražavaju ideje i komuniciraju sa svojom okolinom. Ova činjenica ne prestaje da nas zadivljuje, bilo da smo naučnici ili ne. Jedna od najupečatljivijih promena koju okolina sa oduševljenjem primećuje u dečijem govoru jeste početak produkcije prvih reči. I za pojedine istraživače usvajanje leksikona predstavlja centralnu pojavu u jezičkom razvoju.
Jezički razvoj je rezultat nekoliko paralelnih jezičkih procesa. Prilikom usvajanja jezika, deca ovladavaju sistemom za kombinovanje glasova u jedinice sa značenjem (fonologija) i sistemom za kombinovanje jedinica značenja u reči i rečenice (morfologija i sintaksa). Ovi sistemi zajedno formiraju gramatiku jezika. Osim gramatike, neophodno je da se usvoji i leksikon, koji obuhvata reči sa njihovim značenjem i gramatičkim kategorijama (imenica, glagol, pridev i sl.). Naravno, usvajanje jezika ne ogleda se samo na ovom, formalnom nivou, već je važna i upotreba jezika. To znači da deca, pored gramatike i leksikona, moraju da usvoje i pragmatičke i komunikativne sposobnosti.
Dete započinje jezički razvoj od trenutka kada se rodi, mada se neki preduslovi za taj razvoj stiču i u prenatalnom periodu. Roditelji imaju važnu ulogu u procesu jezičkog razvoja zato što je izloženost govoru odraslih potrebna da se aktiviraju gramatičke konstrukcije jezika koji se usvaja, ali i da se stekne uvid u kontekst u kome odrasli upotrebljavaju određene reči i konstrukcije. Okolina sopstvenom jezičkom produkcijom direktno učestvuje u usvajanju vokabulara – adekvatnoj upotrebi i izgovoru reči.
Važne razlike u tempu jezičkog razvoja mogu biti uslovljene i individualnim razlikama među decom u brzini jezičkog, intelektualnog, saznajnog, pa i motornog razvoja. U domenu produkcije prvih reči, ove razlike mogu uzrokovati da pojedina deca ranije ili kasnije „progovore”, odnosno da na različitom uzrastu upotrebe svoju prvu reč.
Iako nam izgovaranje prvih reči izgleda jednostavno, postoji veliki broj procesa koji dovode do pojave prvih reči kod dece. Pre nego što izgovori svoju prvu reč, dete prolazi kroz različite pripreme ne samo na jezičkom, već i na kognitivnom i motornom planu.
Glagoli su važni za jezik, jer su potrebni da dete bude u stanju da izgradi rečenicu. Jezik bez glagola ne može! Jezik ne može bez glagola kao što ni ljudi ne mogu bez govora, mišljenja, hodanja, sedenja i brojnih drugih aktivnosti.
Pomislite kako bi bilo teško opisati neku vašu aktivnost, neki događaj ili bilo kakvo dešavanje da u jeziku ne postoje glagoli. Kako biste, na primer, nekome objasnili ili opisali da ste juče po podne u ležećem položaju držali zatvorene oči i niste bili svesni ničega, imali ste utisak da ste u nekom drugom, nerealnom svetu, da vam se u njemu svašta zanimljivo desilo. Bez upotrebe glagola ovakva vaša misao bila bi toliko nejasna i zbunjujuća. Zato u jeziku postoje reči (GLAGOLI) koje mogu da opišu to stanje u kome ste se našli – to su reči spavati i sanjati.
Glagoli su nosioci predikacije u jeziku. Značenje glagola je središnja tačka rečenice oko koje se okupljaju svi elementi događaja, radnje, stanja koje glagol opisuje. Značenje svakog pojedinog glagola nužno nosi sve učesnike u realizaciji toga događaja.
Glagoli deci mogu biti teški za učenje i razumevanje jer kada koristimo slike kako bi naučili ove reči, one se više fokusiraju na objekat, a ne na akciju, a zatim na kraju dodaju značenje glagola određenom objektu na slici. Dakle, ukoliko dete učite glagol „seći“, uz pomoć slike na kojoj devojčica makazama seče papir, dete će glagol „seći“ znati da upotrebi samo na radnju koja se odnosi na makaze jer još uvek ne može da generalizuje da se glagol „seći“ može upotrebiti i kada nožem sečemo hleb ili meso ili kada testerom sečemo komad drveta. Snape & Krott je radilo istraživanje gde su u učenju glagola kod dece koja imaju izvesna kašnjenja u razvoju govora i jezika koristili video snimke koji demonstriraju glagole sa različitim predmetima. Dakle, glagol „seći“ su prikazivali uz upotrebu makaza, noža i testere. Deca su jako brzo počela koristiti određene glagole u funkciji i pravilnoj upotrebi. Na internetu možete naći mnoštvo snimaka koje možete iskoristiti za prikaz određenog glagola npr. glagol „leteti“ možete detetu pustiti snimak ptice koja leti, aviona koji leti, balona koji leti, bube koja leti a zatim kada ste napolju iskoristiti realne situacije gledati ptice koje lete kao i avione, igrati se sa balonom ili kesom.
Svaki glagol će se brže i lakše usvojiti ukoliko je dete imalo priliku da ga oživi u svom iskustvu – kroz određena čula u zavisnosti koji glagol se uči npr. glagol „mazati“ možete zajedno sa detetom mazati margarin ili eurokrem na hleb ili „mazati“ kremu po licu ili telu; dok radite određene aktivnosti vi dete učite određene glagole a dete putem čula stiče određena iskustva i povezuje reč sa određenom aktivnošću.
Jelena Kudrić
dipl.defektolog logoped,reedukator psihomotorike