Kategorizacija je proces u kojem se ideje i predmeti prepoznaju, diferenciraju i razumeju. Kategorizacija podrazumeva da su objekti grupisani u kategorije, obično za određenu svrhu. U idealnom slučaju kategorija osvetljava odnos između objekata. Kategorije su grupa ili klasa predmeta sa zajedničkim karakteristikama. Kategorizacija je temeljna u jeziku, predviđanju, zaključivanju, odlučivanju i u svim vrstama interakcije okoline.
Koristimo kategorije da bismo organizovali svoj svet i svoje misli. Razvrstavanje namirnica u prehrambenim prodavnicama, odeća u našim ormarima i knjige u biblioteci raspoređeni su i razvrstani na osnovu kategorija. Naša sposobnost razumevanja i navigacije kroz ove kategorije olakšava efikasno pronalaženje onoga što tražimo. Koristimo kategorije u svakodnevnom životu, a da toga nismo ni svesni! Kategorije su temelj za način na koji učimo, povezujemo, čuvamo i pamtimo reči.
Kategorizacija je važna u jeziku jer nam omogućava način da grupišemo svoje misli, obrađujemo informacije, čuvamo i shvatamo ideje i opisujemo predmete! Raspored misli, koncepata i reči u kategorije olakšava značenje, pamćenje i pronalaženje. Kategorije daju vezu između reči zasnovanih na sličnostima i razlikama.
Slično tome, čuvamo reči u našem mozgu koristeći kategorije. Mreže značenja povezuju koncepte sa zajedničkim karakteristikama. Kada naučimo nove reči mi ih prvo izgovaramo a zatim učimo da povežemo njihova značenja a potom da ih ubacimo u kontekst onoga o čemu razgovaramo, zatim integrišući reči u našu mentalnu mrežu povezujuemo reči sa određenim kategorijama značenja – sinonimi, antonimi i srodnim pojmovima. Kada se aktivira jedna mreža, reči povezane duž nje brže se razumeju i proizvode. Naučnici su otkrili da kod dece i odraslih gde postoji oštećenje mozga (usled epileptičnih napada, afazija..) ove mreže mogu biti slomljene, usporavajući misao, govor i razumevanje i često imaju problema sa učenjem kategorija. Oni se mogu boriti da povežu predmete, a bez ove veze imaju više poteškoća u pronalaženju reči koju traže.
Kod dece sa nerazvijenim govorom rad na kategorijama je odličan način za izgradnju i proširenje vokabulara. Učenje novih reči po kategorijama omogućava bolje pamćenje i razumevanje. Deca koja imaju usporen ili nedovoljno razvijen govor imaju teškoće da organizuju i pamte reči, a kategorizacija je odličan način da se reše ove teškoće. Moramo znati da kategorije ne samo da nam pomažu da obrađujemo informacije, već nam pomažu da učimo, pamtimo i integrišemo nove informacije.
PREDLOZI VEŽBI UČENJA KATEGORIJA U LOGOPEDSKOJ TERAPIJI:
Kada počnete da radite na kategorijama, prvo koristite opipljive predmete (igračke, voće, povrće, odeća, obuća, prevozna sredstva..; a potom možete koristiti i kartice i slike iz raznih reklamnih novina). Takođe imajte na umu da je lakše vizuelno identifikovati kategoriju u poređenju sa ekspresivnim imenovanjem predmeta u kategoriji.
• Konvergentno imenovanje: imenovanje kategorije (jabuka, narandža i banana su… VOĆE)
• Divergentno imenovanje: Uvrstavanje predmeta u istu kategoriju ( Prevozna sredstva su….naziv 3 vrste prevoza.)
• Dajte naziv kategoriji. Npr: Kojoj kategoriji pripada reč „pas“?
• Pronađite člana kategorije. Na primer: Ko je životinja? Pas, stena ili jabuka?
• Navedite još jednog u kategoriji. Npr .: Pas, konj, lav. Kaži još jednu životinju?
• Pronađite onu koja ne spada određenoj kategoriji. Npr: Ko ne pripada? Pas, konj, lav, jabuka? I razgovarajte o tome.
• Navedite člana kategorije koja počinje određenim slovom. Npr .: Navedite voće koje počinje sa A.
• Šta ide zajedno: Pronađite 2 ili više predmeta koji idu zajedno i razgovarajte o tome.
• Zadaci sortiranja: Postoji puno načina za sortiranje. Poređaju se po karakteristikama (boji, obliku, veličini), funkcijama ili se sortiraju stavke u 2-3 grupe
• Sličnosti i razlike / poređenje i suprotstavljanje: Upoređivanje i suprotstavljanje omogućava nam klasifikaciju reči, pomažući u razumevanju, skladištenju i pronalaženju. Razgovarajte o sličnostima i razlikama.
VRSTE KATEGORIJA koje deca treba da znaju po uzrastu:
• Deca do 4 godine – životinje, delovi tela, odeća, obuća, boje, slova, oblici, brojevi, članovi porodice, slatkiši, hrana, imena, nameštaj, zvukovi, igračke.
• Deca od 4 do 7 godina – grickalice, pića, mlečna hrana, povrće, kućni ljubimci, likovi iz bajki, emocije, cveće, voće, praznici, instrumenti, zanimanja, životinje iz džungle, meseci u godini, planete, gmizavci, insekti, reči koje se rimuju, godišnja doba, osećanja, kuhinjski pribor, razlikovanje predmeta po teksturi i težini, zvukovi, sport, alat, samoglasnici, školski pribor, dani u nedelji.
Jelena Kudrić
dipl.defektolog logoped, reedukator psihomotorike