Muzika kao terapija

Muzika utiče na celokupan razvoj deteta: telesni, intelektualni i emocionalni.

Muzika utiče na emocije, sistem za disanje, ritam srca, stav tela i mentalne slike slušatelja, a to, kako Jensen (2003) ističe, doprinosi dramatičnoj promeni raspoloženja, stanja osobe.

Muzika je vid senzorne stimulacije koja izaziva reakcije zahvaljujući prisutnosti, izražajnosti i osećanju sigurnosti koji su s njom povezani.

Muzika budi dublje emocije i prema potrebi doprinosi opuštanju, smirivanju, stimulisanju, emocionalnom pražnjenju, te boljoj komunikativnosti i socijalizaciji, a može se koristiti kao:

  • receptivna (slušanje) – razvoj pažnja, buđenje interesa, modifikacija raspoloženja, postizanje smirenja, oslobađanje energije;
  • aktivna grupna (pevanje, mali instrumentalni sastavi) – podstiče se osećaj zajedništva i pripadnosti grupi, oslobađa energiju i budi interesovanja;
  • aktivna individualna (sviranje na instrumentu) – doprinosi samodisciplini i sticanju samopouzdanja uvežbavanjem i uspehom, postiže se unutrašnja harmonija, te usklađivanje odnosa sa drugima i oslobađanje energije.

Muzika unapređuje rad sa decom koja imaju tendenciju povlačenja u sebe, decom sa agresivnim ponašanjem, decom pod pritiskom i autističnom decom. Jedna od najvećih poteškoća emocionalno pogođene dece je njihova nesposobnost da komuniciraju verbalno.

Prema mišljenju Nordoffa i Robbinsa (1983), muzika prodire jer nema zaštite protiv prodiranja zvuka. Preporučujući muziku kao neverbalnu komunikaciju, Gaston (1968) ističe da je muzika najintimnija vrsta neverbalne komunikacije koju je čovečanstvo gajilo i intenzivno negovalo od svog postanka.

Muzika u tretmanu

  1. godine u Južnoj Kaliforniji sprovedeno je istraživanje od strane Instituta za neuropsihologiju koje je pokazalo kako muzika ima veliki uticaj na ubrzanje rada mozga, naročito u području govora i jezika. Dete se na spontan način poigrava rečima. Muzika mu pomaže da razvije složenost govora, proširuje rečenice, shvati nove i nepoznate reči. Učenjem novih pesama, brojalica, igara obogaćuje se i proširuje rečnik. Podstiče se pamćenje i koncentracija. Pevanjem se razvija i čuva dečji govorni aparat. Dete kroz muziku uči kontrolisati i prepoznavati emocije. Na brzu i poletnu pesmu reaguje veselo i sa ushićenjem, na sporiju ili glasnu, uhu neprijatnu muziku pokriva uši i izražava neprijatnost. Putem muzike kod deteta se razvijaju socijalne veštine. Mnogo pesama, posebno igara s pevanjem, zahteva rad u paru ili grupni rad, pokazuje osnove bontona i lepog ponašanja. Putem muzike se može naučiti da nisu svi ljudi isti i prihvatiti njihove razlike.

Najvažnija od svih vrednosti muzike za dete  jeste estetsko senzorno iskustvo, zato što

bogatija senzorna okolina povoljnije utiče na razvoj mozga. Ako je bogata senzorna okolina bitna za prosečno dete, onda je neophodna i za dete sa razvojnim problemima.

Deca sa razvojnom teškoćom mogu učestvovati u mnogim muzičkim iskustvima, uključujući pokret u muzici, ritmičke aktivnosti, pjevanje, slušanje, jednostavno sviranje i kreativnost.

Pevanje poboljšava njihovu artikulaciju, ritam i plućnu kontrolu, te razvija svest o drugima. Govor, ritam i pokret čine neodvojivu celinu kad govorimo o usvajanju jezika. Stepen razvoja govora u dece direktno zavisi od stepena formiranosti finih pokreta prstiju ruku. Kratke, ritmične pesmice, koje se prate pokretima prstiju, ruku i tela, pružaju vrlo dobru stimulaciju za razvoj govora te tako posredno utiču i na razvoj celovite ličnosti deteta. (Velički, 2006)

Osim što pozitivno utiče na celo telo, muzikom se može pospešiti i razvoj govora. Pesma i govor su povezani. Deca preko muzike mogu lakše razvijati govor. Pevanje može stimulisati govor ovakve dece. Sviranje na instrumentima poboljšava motoriku, koordinaciju, utiče na izgradnju samopouzdanja, samopoštovanja i samodiscipline. Ritmički pokret poboljšava individualni lanac kretanja, pomaže uključivanje pojedinca u grupu. Improvizacija (vokalna, instrumentalna i pokretna) nudi kreativnost, dok slušanje muzike ima široku primenu, doziva sećanje i asocijacije, i može da opušta ili podiže raspoloženje.

Kroz igre s pevanjem podstiče se detetov telesni razvoj što uključuje grubu motoriku i koordinaciju kod plesnih pokreta te finu motoriku i koordinaciju ruka-oko kod primene ritmičkih instrumenata. U svetu je već dugo poznat izraz „Mozart efekt“ koji označava pretpostavku da izlaganje muzike Wolfganga Amadeusa Mozarta još od ranog detinjstva može uticati na povećanje opšte inteligencije. Muzika prikriva neugodne zvukove i osećaje, može usporiti i ujednačiti moždane talase, utiče na naše disanje, na rad srca, puls i krvni pritisak. Muzika ublažuje mišićnu napetost i poboljšava telesne pokrete i koordinaciju, utiče na telesnu temperaturu, može povisiti nivo endorfina i može regulisati nivo hormona vezanih za stres. Muzika  i zvuk mogu poboljšati imunološke funkcije, menjati našu percepciju prostora i vremena, mogu poboljšati pamćenje i koncentraciju.

Muzika, budući da je neverbalna komunikacija, jeste prirodni medij za ostvarivanje željenog kontakta. Ključ je ostati u vezi sa detetom, a za to, pomaže muzika. Muzika je odličan medij za grupna iskustva, jer pruža interakciju na neverbalnom nivou i dozvoljava prihvatljivo i uspešno učešće na različitim nivoima sposobnosti. Ona pruža razvijanje u grupi bez obzira na nivo sposobnosti deteta.

Muzički razvoj se povezuje s razvojem senzornih sposobnosti, prvenstveno slušnih sposobnosti, a razvoj sluha  je preduslov za razvoj govora. Muzičke aktivnosti poput pevanja, muzičkih igara, pokreta uz pevanje i uz muzičke igre, brojalica te slušanja muzike glavna su sredstva muzičkog razvoja  jer se njima, osim na muzički, može uticati i na opšti, telesni i intelektualni razvoj deteta (Miočić, 2012).

Pevanje smanjuje psihičku napetost koja često uzrokuje mucanje ili brzopletost kod dece predškolske dobi. Slušanjem pevanja i samim pevanjem dete postiže lepotu govornog i muzičkog izražavanja. Razvoj osećaja za melodiju obogaćuje intonaciju u govoru, čime se postiže sklad ritma i intonacije te omogućuje razumljivost poruke (Šmit, 2001). Ritam i intonacija dve su najvažnije komponente, kako muzike, tako i govora i kao takve su glavno sredstvo za koje primjenjujemo pri rehabilitaciji slušanja i govora u muzičkim i ritmičkim stimulacijama.

Rezultati korišćenja muzike u radu sa decom sа razvojnim problemima pokazali su pozitivne efekte u razvoju pažnje i znatiželje. Uočen je pozitivni pomak u emocionalnom, kognitivnom i socijalnom funkcioniranju deteta. Uz korišćenje muzike u radu s decom s razvojnom teškoćom osnažen je interakcijsko-komunikacijski aspekt njihovog socijalnog funkcioniranja.

Muzika kao sredstvo, ali i terapijska tehnika, pokazala je svoju pozitivnu vredost i funkcionalnu dimenziju i u edukacijskom radu. Otuda je nastala ideja da kroz seminar “PEVAM, SKAČEM, STVARAM POKRET, NIJE TEŠKO – HOĆU OPET”- Stimulacija razvoja komunikativnih i socijalnih veština kod dece kroz zvuk, pokret i ritam, podelimo svoja iskustva sa roditeljima, stručnim saradnicima i kolegama  Učesnici programa stiču znanje i primenu aktivnosti stimilucije razvoja komunikativnih i socijalnih veština kod dece kroz zvuk, pokret i ritam. Kroz aktivnosti u kojima deca čuju zvuk i ritam koji ih navode na pokret (pokret čitavog tela ili njegovih delova), slušaju i počinju da stvaraju muziku (koja podrazumeva produkciju glasa  i  govora i podstiče kreativnost), njihova energija poboljšava njihovo učenje u mnogim oblastima.

Igre koje uz zvuk i ritam bude pokret, a kroz pokret kompenzuju govor se mogu primenjivati kako na ranom uzrastu tako i kod dece školskog uzrasta a same aktivnosti kod deteta bude radoznalost, istraživanje i kreativnost. Najnovija istraživanja dečijeg mozga pokazuju da govorno-jezičke igre koje podstiču sva čula u kombinaciji sa zvukom, pokretom  ritmom najtrajnije stimulišu nervni sistem.

 

Naša deca daju odgovor na pitanje: Šta je to muzika?

 

Dečak 6 godina (razvojna disfazija): Kad čuješ prelepu muziku osećaš se bolje. Ako te boli stomak, kad čuješ muziku prestane.

Devojčica 7 godina (razvojna disfazija): Sjajno se osećam kada čujem muziku, i onda sanjam lepe snove.

Devojčica 8 godina (autizam-verbalna): Muzika je najbolja na svetu. Volim tihu muziku, onda pukne srce.

Dečak 6 godina (mešoviti razvojni poremećaj): Muzika kad plešeš.

Dečak 8 godina (mešoviti razvojni poremećaj): Muzika je sreća.

Neverbalna deca nam odgovaraju osmehom ili gestom.

 

Tim “Korak po korak 2”