Eholalija opisuje precizno ponavljanje reči i zvukova. Eholalija može biti simptom različitih poremećaja, uključujući afaziju, demenciju, traumatične povrede mozga i šizofreniju, razvojne poremećaje ali najčešće je povezana sa autizmom.
Eholalija je zapravo normalan deo dečijeg razvoja u periodu dok mališani uče da govore, imitiraju zvukove koje čuju. Dete će vremenom početi da koristi jezik da bi prenosilo svoje želje, potrebe i ideje tako što će na novi način povezati zvukove i reči.Kada deca ponavljaju reči odmah nakon što ih čuju, to je poznata kao neposredna eholalija. Kada kasnije ponove reči, to je poznata kao odložena eholalija. Kao rezultat vremenskog odlaganja, odložena eholalija može se činiti vrlo neobičnom jer se ove rečenice koriste izvan konteksta. Do 3. godine, većina dece (čak i ako je upamtila komade i komade iz TV emisija) komunicira sa drugima birajući reči ili izrađujući izraze koristeći sopstvene jedinstvene glasove i intonaciju. Do 4. ili 5. godine, oni mogu postavljati i odgovarati na pitanja, voditi razgovore i na drugi način koristiti jezik za komunikaciju sa drugima.
Eholalija je jedinstven oblik govora, ako vaše dete ima razvojni poremećaj, poremećaj iz spektra autizma ili autizam, to je jedan od prvih načina na koji vaše dete koristi govor da bi komuniciralo. Dakle, iako se to može opisati kao simptom autizma ili čitavog spektra, to može biti i odlično mesto za roditelja ili logopeda koji će započeti rad sa vašim detetom. S druge strane, u nekim slučajevima eholalija zaista uopšte nema komunikativno značenje; to može biti jednostavno sredstvo za smirenje koje vaše dete koristi na isti način kao što to može koristiti tapšanje ili lepršanje rukаmа.
Mnoga deca sa razvojnim poremećajima, poremećajima iz spektra autizma ili autizmom koriste reči (ponekad veoma složene i reči za odrasle) – ali njihove reči se izgovaraju istim redosledom i obično istim tonom, kao što su one koje su čuli u TV emisiji (reklame, crtani filmovi), u knjizi, od njihovih roditelja, vaspitača, učitelja ili iz nekog drugog izvora. Eholalija u autizmu može imati jednu od nekoliko svrha, ili se njena namena može vremenom menjati. Takođe je moguće da osoba istovremeno koristi eholaliju u više svrha. Iako bi moglo biti teško shvatiti šta dete pokušava reći kad koristi eholaliju, učenje malo o ovoj vrsti govora može vam pomoći da shvatite značenje njegove poruke. Evo tri stvari koje treba da znate o eholaliji:
1. Deca s poremećajem spektra autizma koriste eholaliju jer različito uče jezik
Deca kada počinju da usvajaju govor i jezik prvo razumeju i koriste pojedinačne reči, a zatim ih postepeno vežu zajedno da bi izrazili kroz rečenice ili određene fraze.
Deca koja imaju razvojni poremećaj, poremećaj iz spektra autizma ili autizam često slede drugačiju rutu. Njihovi prvi pokušaji učenja jezika mogu biti naučeni duži „delovi“ jezika (fraze ili rečenice), koje nisu u stanju da razgrade na manje delove. Ovi delovi rečenice su složeniji gramatički nego što bi dete samo moglo sastaviti i dete ne razume šta pojedine reči znače. Na primer, dete može reći „Vreme je za vašu kupku“ svaki put kada čuje oca kako puni kadu. Zna da te reči imaju neke veze sa vremenom kupanja, ali ne zna šta „vreme“, „za“, „tvoje“, i / ili „kupka“ znače pojedinačno, i ne može da koristi ove reči u drugim rečenicama. Budući da ne razume sve reči, koristi zamenicu pogrešno (koristeći “vašu kupku” umesto “moja kupka”).Možemo pomoći deci koja koriste eholaliju pomažući im da nauče da razbiju duže delove rečenice i razumeju šta pojedine reči znače tako da ih mogu funkcionalnije upotrebljavati.
2. Eholalija često ima svrhu ili poruku
Ponekad deca koriste eholaliju da bi se umirila kada su uznemirena ili da nešto uvežbavaju, a u tim slučajevima eholalija možda nije namenjena da nekome pošalje poruku. Ali takođe postoji mnogo razloga zbog kojih deca koriste eholaliju u komunikativne svrhe, poput :
• Da bi tražili stvari (npr. Dete bi moglo reći “Da li želite kolačić?”, da bi zatražilo kolačić, jer je čulo da drugi ovako nude kolačiće)
• Da bi započelo interakciju ili nastavilo sa njom (npr. Dete može pokrenuti igru žmurke izgovarajući reči iz igre, poput „Spreman ili ne, ja polazim!”)
• Da bi skrenulo pažnju na nešto (npr. Dete može skrenuti pažnju na nešto što je primetilo koristeći reči koje je čulo pre nego što je skrenulo pažnju na nešto drugo, poput “To je ptica, to je avion, to je Superman!”)
• Da bi protestvovalo protiv nečega (npr. Ako dete imitira „Ne želite da nosite te pantalone?“ Dok mu roditelj izvlači odeću, zaista može značiti „ne želim da nosim te pantalone“)
• Da odgovorite sa da (na primer, ako dete imitira „Da li želite jogurt?“ Odmah nakon što mu je postavljeno to pitanje, on zapravo želi malo jogurta i stvarno znači „da“)
Otkrivanje značenja eholalije može biti teško! Gledanje konteksta je veoma važno, a razmišljanje o vremenu koje je dete prvobitno čulo može takođe pomoći. Uz malo “detektivskog” rada, moguće je shvatiti šta pokušava da vam kaže.
3. Eholalija je odskočna daska ka fleksibilnom jeziku
Stručnjaci koji proučavaju eholaliju primetili su obrasce u načinu na koji eholalija napreduje kod dece sa poremećajem iz spektra autizma ili autizmom:
• U početku deca odjekuju delove ili čitavu rečenicu ne shvatajući šta ona znače.
• Kada deca počinju da formiraju rečenicu oni mešaju i kombinuju reči i izraze koje su koristili (to se naziva „ublažena eholalija“).
• Kako počinju da razumeju više jezik, neka deca koriste kraće rečenice ili samo jednu ili dve reči da se izraze.
• Postepeno, jezik postaje spontaniji i funkcionalniji. Eholalija se može povremeno koristiti, posebno kada je dete umorno, zbunjeno ili frustrirano. Ali više reči i fraza se upotrebljavaju na odgovarajući i funkcionalan način kada se detetovo razumevanje poveća.
• Eholalija može biti zbunjujuća. Ali razumevanjem zašto je deca koriste i kako služi kao most ka funkcionalnijem jeziku, bićete bolje opremljeni da pomognete detetu koje koristi ehollogoped
Kada tumačite detetovu poruku, ono možda neće ponoviti ono što kažete odmah. Već vam je poslalo svoju poruku, tako da nema potrebe da ono to kaže na drugi način. Ali zato što ste mu pokazali šta je moglo da kaže u toj situaciji, ono će možda koristiti vašu rečenicu.
Jelena Kudrić
dipl.defektolog logoped, reedukator psihomotorike