Ovde možete naći tekstove i savete iz oblasti govorno-jezičke patologije. 

autor tekstova Jelena Kudrić dipl.defektolog logoped

Kako da prepoznam da li moje dete ima kašnjenje u razvoju govora i jezika?

Danas je sve veći broj dece koja pokazuju odgovarajuće probleme ili kašnjenja u razumevanju jezika, produkciji govora i promenama u ponašanju.
Govor i jezik se javljaju u određenom vremenskom periodu i ne sme se na to gledati tako da će dete jednostavno govoriti kada ono bude spremno. Jer deca koja ne dobijaju rani tretman su u većem riziku za:

  1. Nemogućnost učenja i razumevanja jezika (ovi problemi su naročito izraženi kod školske dece kada se pristupa usvajanju čitanja i pisanja).
    2. Akademski neuspeh
    3. Društveno odbacivanje (većina dece nije u mogućnosti da razume određene socijalne interakcije naročito razumevanje šale)
    4. Ponašanje i problemi sa samopouzdanjem (većina dece na malom uzrastu do 3.godine većinu svojih frustracija usled nemogućnosti komunikacije i ostvarivanja interakcije upravo ispoljava kroz ponašanje).
    5. Anksiozni poremećaji (uglavnom se javljaju kod starije dece).

Moram istaći da deca koja kasne u razvoju govora i jezika ne usvajaju spontano svoj maternji jezik već ga UČE, kao kada učimo strani jezik. Deca kasne u odnosu na svoje vršnjake u određenim aspektima upotrebe jezika, naročito u oblasti fonološke svesnosti, narativnog razvoja, gramatičkih veština, razumevanju jezika i interakcija sa svojim vršnjacima.

Sledeće smernice se mogu koristiti da bi se utvrdilo da li vaše dete kasni u razvoju govora i jezika:
●Ukoliko dete od 18 do 20 meseci ima manje od 24 reči
●Ukoliko dete od 21 do 24 meseca ima manje od 40 reči
●Ukoliko dete od 24 do 30 meseci ima manje od 100 reči ili ne koristi kombinacije reči za 24 meseca
●Nema relativno dobro razumevanje, igru, društvene, motoričke i kognitivne veštine.

Što više ovih upozorenja pronalazite kod deteta, veća je potreba za logopedom i logopedskom terapijom. Ukoliko dete pripada određenoj grupi tome moramo dodati i prisustvo dva ili više faktora rizika.

Koji su faktori rizika?
• Ograničeno oglašavanje i gukanje dok je bilo/a beba.
• Ograničena upotreba ili izostanak upotrebe glagola.
• Ograničena upotreba suglasnika: dete do 12 meseci ukoliko koristi samo 4-5 suglasnika i ograničen broj samoglasnika spada u rizičnu grupu.
• Ograničena imitacija reči: deca u fazi kombinacije prvih reči u rečenicu (od 18 do 30 meseci) koriste imitaciju kao dominantnu strategiju u učenju jezika.
• Ograničena igra: deca koja ne koriste igračke i imaju odsustvo simboličke igre imaju povećan rizik za nastavak kašnjenja.
• Ograničena upotreba gesta: do 12 meseci deca bi trebala ukazivati na predmete i koristiti najmanje četiri od sledećih gestova i pokreta: davanje, guranje, podizanje ruku, pokazivanje prstom, mahanje, tapšanje, pomeranje glave za “NE” i “DA”.
• Teškoće u socijalnoj interakciji: deca sa kašnjenjem u razvoju govora i jezika više se oslanjaju na nejasne vokalizacije, buku, gest kako bi ostvarila interakciju ili se totalno povlače.
• Nasledni faktor: ukoliko je jedan od roditelja imao slične ili iste probleme.
• Problemi sa sluhom: česte infekcije i upale ušiju kao i česta salivacija nosa mogu dovesti do sakupljanja tečnosti u ušima, što u značajnoj meri utiče na slabljenje sluha a samim tim je i povezano sa kašnjenjem u razvoju govora i jezika.

Što više ovih znakova upozorenja primećujete, to će vaše dete imati više koristi od logopedske terapije. Takođe je korisno da uzmete u obzir nivo frustracije svog mališana. Ako vaše dete često doživljava frustraciju jer ne razume i ne može da komunicira, može biti korisno da se javite logopedu. Takođe, poverujte svom instiktu! Ako vam roditeljska intuicija govori da nešto nije u redu, nema ništa loše u sprovođenju evaluacije! U najmanju ruku ćete se smiriti i uveriti da je razvoj vašeg deteta na dobrom putu.

Ukoliko je profil deteta pozitivan za faktore rizika za tekuće kašnjenje govora i jezika, neophodan je proaktivan pristup. Istraživanja pokazuju da se razvoj govora i jezika mogu značajno ubrzati intervencijom! U prvih 5 godina života, mozak ima najviše plastičnosti. To znači da možemo stvarno ojačati postojeće sinaptičke veze i kreirati nove! Zbog toga je toliko važno rano započeti intervenciju. Takođe, istraživanja pokazuju da što se pre dete uključi na tretman, daje bolje rezultate.

Učešće roditelja je neophodno u ranoj intervenciji. Logoped će sarađivati sa vama i kroz savete i primere vas naučiti kako da nađete načine da bi podstakli razvoj govora i jezika vašeg deteta tokom svakodnevnih rutina i interakcija. Raditi sa logopedom znači : da ćete naučiti kako i na koji način da implementirate strategije izgradnje govora i jezika kod deteta, a sve sa ciljem da pomognete vašem detetu da sutra postane pouzdan komunikator.

Zapamtite, vi ste najbolji učitelj vašem detetu!

Da li moje dete ima zakasneo govorno-jezički razvoj ili autizam?

Često roditelji sebi postave ovo pitanje. A potom ukoliko nemaju sa kim da se posavetuju, savete traže na internetu i neminovno im uvek kada ukucaju u lupu „kašnjenje u razvoju govora“ izađe pregršt tekstova o autizmu. Pošto su govorni i komunikacijski problemi često deo autizma, lako je zabrinuti se ukoliko kao roditelj sumnjate da vaše dete kasni u govorno jezičkom razvoju. Kao roditelj, počinjete da razmišljate “da li moje dete može biti autistično?” Odgovor zaista zavisi od ZAŠTO vaše dete ima odložen govorno-jezički razvoj. Nisu sva deca sa odlaganjem govora i jezika autistična, baš kao što sva deca sa autizmom nemaju kašnjenje u razvoju govora i jezika.
Dečaci obično progovaraju kasnije od devojčica, ovo je tačno ali razlika u samom razvoju ne sme da bude više od 2 meseca. Roditelji koji imaju dvoje ili više dece jasno mogu da uoče određene probleme u razvoju svoje dece.

Svako dete je individua za sebe i svako dete ima svoj tempo razvoja.

Neka deca prohodaju sa 9 meseci, dok druga ne preduzimaju prve korake do 15 meseci. Oba se smatraju normalnim. Isto važi i za razvoj govora i jezika. Prosečna starost deteta da će reći njegovu prvu reč ili dve je sa 12 meseci. Ali imajte na umu, ovo je prosečno. Neka deca će govoriti “mama” i “tata” (sa namerom) sa 10 meseci. Ali neka deca ne mogu reći svoju prvu stvarnu reč do 15 meseci. Ova deca verovatno će se smatrati da se normalno razvijaju.

Da bi zaista razumeli razliku između kašnjenja u razvoju govora i jezika i autizma, moramo da sagledamo karakteristike svake od njih. Dok čitate, imajte na umu da ćete videti koliko se u nekim delovima ova dva razvojna poremećaja međusobno prepliću i imaju slične simptome i načine ispoljavanja.
Opet, to ne znači da vaše dete ima ili nema autizam. Ako sumnjate na kašnjenje govora i jezika ili autizam, od vitalnog je značaja da razgovarate sa stručnim licem što je pre moguće (pedijatar, neurolog,psiholog, logoped…), kako biste dobili pomoć i podršku koja vam je potrebna.

Šta je zakasneo govorno-jezički razvoj?

Jedna stvar koja vas može iznenaditi jeste ta da su kašnjenje govora i jezičko odlaganje dve potpuno različite stvari. Govorno odlaganje ima veze sa problemima koji se odnose na probleme oralne praksije i artikulacije vašeg deteta a to se odnosi na to da li vaše dete može da izgovori pojedine glasove a potom da te iste glasove poređa u reči, dok jezičko odlaganje ima veze s razumevanjem značenja i upotrebe reči.
Vaše dete bi moglo razumeti svaku reč u rečniku, ali i dalje imati problema sa porukom “mačka”. Isto tako, vaše dete bi teoretski moglo reći složene reči kao “tiranosaurus”, ali da ipak ima problema s razumevanjem reči “mačka”. Neka deca mogu imati problema i sa jednim i drugim.
Važno je zapamtiti da vaše dete može prevazići kašnjenje u govoru i jeziku. Da, možda će mu trebati nekoliko godina, ali na kraju mnoga deca nemaju nikakvih znakova da su imala kašnjenje u razvoju govora i jezika! Ako razmislimo o korišćenju samih reči, to čini potpun smisao, jer reč “odlaganje” znači “kasno” ili “sporo”. Kada nastane gužva u saobraćaju vi ćete kasniti na svoje odredište ali ćete ipak stići tamo gde ste krenuli, zar ne?
Još jedna stvar koju trebate zapamtiti: dete sa kašnjenjem u razvoju govora može imati savršene socijalne veštine, dobro se menjati sa promenama rutina i uspešno pratiti uputstva. Samo mu je teško da se izražava verbalno. Važno je ovo zapamtiti kada se bavimo karakteristikama autizma.

Karakteristike autizma

Za razliku od kašnjenja govora, gde vaše dete ima jedan prilično jasan “znak”, autizam može bukvalno pokretati spektar i dolazi sa mnoštvom drugih potencijalnih znakova upozorenja.

Teškoće u interakciji sa drugima:
Deca sa autizmom često imaju poteškoće da se igraju, sarađuju ili da ostvaruju interakciju sa decom ili drugim ljudima. Ako je vaše dete sasvim zadovoljno dok se igra u grupi sa drugom decom, verovatno ćete gledati kašnjenje govora. Ako, sa druge strane, vaše dete često sedi od grupe i uznemirava se kada se druga deca približe, vreme je da razgovarate sa stručnim licem.

Bez kontakta sa očima:
Deca u spektru autizma često odbijaju kontakt očima ili će brzo odustati kada započnete kontakt očima. Ipak ovde treba voditi računa jer sigurno u svom okruženju imate decu a i odrasle kojima je teško da određeno vreme održavaju kontakt sa očima i nema nikakve veze sa autizmom. Neki ljudi se jednostavno ne osećaju prijatno ukoliko je kontakt očima dugotrajan.

Repetativni pokreti:
Ovo uključuje lepršanje rukicama, škrgutanje zubima, hodanje na prstima. Imajte na umu da nisu svi ponavljajući pokreti znak autizma. Neka deca koja imaju kašnjenje u razvoju govora i jezika mogu imati slične simptome kako bi prevazišla određene situacije (dete može mahati rukicama kako bi iskazalo svoje zadovoljstvo ili se lupkati po glavi ukoliko nešto negoduje).

Nedostatak interesovanja za svet oko njih:
Znaci mogu uključivati i nedostatak radoznalosti za okruženje, nedostatak interakcije i dete koje izgleda kao da živi u svom malom svetu. Iako ovaj znak možete primetiti već i sa nekoliko meseci, postaje sve očigledniji u prvoj godini deteta. Deca su prirodno radoznala, pa očekujemo da testiraju svoje granice i budu malo avanturistička.

Ne razumevanje ili korišćenje govora i jezika:
Ovde se kašnjenje govora i jezika i autizam preklapaju. Mnoga deca u spektru autizma imaju poteškoće u razumevanju jezika i / ili potpunom nedostatku sposobnosti ili interesovanja za verbalno komuniciranje.

Znakovi koji ukazuju na kašnjenje govora i jezika kod vašeg deteta

Sledeći znaci kašnjenja su za decu između 12 i 26 meseci. Ukoliko pronađete da vaše dete ima 3 ili više znakova kašnjenja molimo vas javite se logopedu kako bi se odradila procena govorno-jezičkog razvoja vašeg deteta. Što pre dete uključite u tretmane, ono će imati više uspeha. Jezičke veštine su jako važne za budući uspeh deteta. Istraživači su otkrili da je veličina vokabulara odličan pokazatelj ukupnog školskog uspeha deteta.

Do 18 meseci vaše dete:
♦ Ne brblja (na primer, vuvuvu, dabada, nanana, itd.).
♦ Ne koristi najmanje 3-4 konsonanta (na primer, p, b, d, t, m, n).
♦ Ne govori od 3 do 5 reči (izgovor ne mora biti tačan – za dete od 15 meseci).
♦ Ne koristi gestove za komuniciranje (na primer: mahanje, slanje poljubaca, pokazni gest-korišćenje kažiprsta).
♦ Ne razume obične reči kao što su “pa-pa”, “ne”, “daj” itd.
♦ Ne može da pokaže delove tela kada ih pitate – najmanje dva ( deca u ovoj starosti treba da razumeju i pokažu oči, nos, usta, uši, stomak, ruke i stopala)
♦ Ne koristi približno 15 reči (za dete od 18 meseci).

Do 26 meseci vaše dete:
♦ Ne koristi barem jednu novu reč nedeljno.
♦ Ne odgovara na jednostavne naloge u jednom koraku. Na primer, dodirni svoj nos ili uzmi loptu ili zagrli medveda.
♦ Ne učestvuje u igri (kroz imitaciju). Na primer, stavite flašicu u usta lutke, vozite automobile i parkirate ih u garažu itd.
♦ Ne uključuje se u jednostavne interakcije kao što su pljeskanje, mahanje, skakanje itd.
♦ Ne koristi između 40 i 50 reči.
♦ Ne kombinuje 2 reči. Na primer, beba jede, tata vozi, mama ide.
♦ Ne pokazuje slike tokom zajedničkog čitanja.
♦ Ne može da imenuje 3 delova tela.
♦ Ne zna funkciju predmeta kao što su čaša, viljuška, četka itd.
♦ Ne postavlja kratka pitanja poput “šta je to?”, „ko je to?“(postavljanje pitanja može isključiti veznike).

Kako ostvariti verbalnu interakciju sa detetom (predlozi za rad kod kuće)

Deca sa govorno-jezičkim poremećajima se često bore da govore. Ovo je najverovatnije zato što je čin govora složena fino-motorička veština, koja zahteva stotine preciznih, planiranih, izvršenih i koordiniranih motoričkih pokreta usmerenih ka izgovaranju samoglasnika i suglasnika. Potrebno je mnogo rada i upotrebe samih reči da bi one postale automatske i govorile se sa lakoćom, tečno i razumljivo. Cilj je da dete ima reči koje će funkcionalno koristiti za izražavanje. Stoga bi trebalo da izaberemo reči koje motivišu decu da žele da vežbaju. To bi bila omiljena hrana, piće, igračke i aktivnosti deteta, njihova imena i imena ljudi u njihovim životima. Izgovorene reči ne moraju biti savršeno izgovorene, i mogu se najprije proizvesti s najboljim aproksimacijama.

Roditelji su važni članovi terapijskog tima svog deteta, zajedno sa terapeutom, i naravno, detetom. Posmatranjem i, ponekad, direktnim učešćem na tretmanu, roditelji su u mogućnosti da prenesu ciljeve lečenja svoje dece u prirodno okruženje. U sobi za tretman, terapeut uči dete veštinama koje su potrebne da bi se postigle receptivne i izražajne jezičke veštine koje odgovaraju njihovom uzrastu ili najvišem nivou koje dete može da dostigne. Od ključne je važnosti da dete praktikuje ove nove veštine izvan sobe za tretman i sa različitim ljudima. Pomoć roditelja je neophodna, kako u radu sa detetom kod kuće tako i u samom okruženju (boravak u parku, na moru,odlazak u prodavnicu,kod lekara,zubara,dok ste u automobilu, autobusu….).

Često, roditelji imaju poteškoća da pronađu načine da pomognu svom detetu da ostvari svoje želje u njihovom svakodnevnom životu. Možda im je teško da znaju šta njihovo dete želi, jer ne može da traži, ne može da se angažuje, njihov govor je ograničen ili je otežana razumljivost.

Evo nekoliko jednostavnih predloga za stvaranje okruženja koje će pomoći vašem detetu da praktikuje svoje verbalne veštine. Oni su fokusirani da pomognu detetu da koristi / poveća zahtevanje, verbalnu interakciju i imenovanje, kao i da poboljša razumljivost govora, proširi iskaze i izgradi asocijacije.

 

Uverite se da dete želi ili treba predmet/hranu (gleda, poseže za, ukazuje, pokušava da je dobije) ili akciju. Dete mora da ga zatraži pre nego što dobije, koristeći ciljni nivo veštine na kojem radi tako što će pogledati, pokazati, potpisati ili koristiti verbalne aproksimacije, reči, fraze, rečenice, pitanja itd. (Npr. ukazuje na čašu sa mlekom ili flašu sa mlekom ili kaže “ mmm”, “mleko”, “želiš mleko”, “mama, daj mleka” ili “Gde mleko?” ). Izmenite aktivnost prema uzrastu i interesovanjima vašeg deteta. U svakoj interakciji treba da se dogodi nekoliko koraka (sa primerima):

  1. Roditelj prepoznaje mogućnost komunikacije (dete želi predmet / radnju).Vrata su zatvorena.
  2. Roditelj je detetu izrazio pitanje koje sadrži odgovor sa “da / ne”. Roditelj kaže: “Da li želiš da otvorim vrata?”
  3. Roditelj pomaže detetu da na najbolji način odgovori na pitanje (po potrebi). Roditelj kaže detetu: „Reci mi“ da ”(uz korišćenje gesta pomeranje glave napred-nazad).
  4. Roditelj kaže detetu da navede svoj zahtev / zadatak dok pomaže detetu da iskoristi svoje najbolje aproksimacije. Roditelj kaže detetu: „Reci mi“ otvorena vrata ”i pomaže u najboljim približavanjima. Roditelj ispravno izgovara: “Da, otvorio sam vrata.”

 

Evo predloga kako kod vašeg deteta možete ostvariti verbalnu interakciju:

  1. Sipajte malu količinu mleka u čašu.Čekati.
  2. Dajte činiju pudinga bez kašike. Čekati da dete traži kašiku.
  3. Dajte činiju sa žitaricama bez mleka ili praznu. Čekati.
  4. Dajte detetu čašu sa kojom pije, a ništa unutra.
  5. Dajte detetu sendvič.. itd. Da jede, bez salame, omiljenog namaza. Čekati.
  6. Stanite na vrata bez otvaranja. Čekati.
  7. Dajte četkicu za zube bez paste za zube. Pasta za zube je skrivena od pogleda. Čekati.
  8. Perite ruke a sklonite peškir. Čekati.
  9. Stavite potrebne predmete ili željene igračke van dohvata u spavaću sobu ili kadu.
  10. Stavite željeni predmet u zatvorenu, čistu posudu koju je teško otvoriti.
  11. Postavite željenu igračku na bilo koju visoku površinu, pobrinite se da je dete može videti.
  12. Stavite dete u kadu / tuš kabinu bez vode. Čekati.
  13. Povremeno isključite vodu dok se kadica puni.
  14. Držite štapić za balončiće kao da želite da duvate, ali nemojte … čekati.
  15. Dajte deci bočicu sa balončićima ali bez štapića (bočica može biti i prazna).
  16. Dajte detetu slatkiš za koji znate da ne može otvoriti.
  17. Kada se oblačite, dajte detetu odeću druge braće i sestre koja je prevelika ili premala.
  18. Dajte vašem detetu bojice koje su slomljene ili suviše male da biste ih koristili, ili marker koji se suši, olovku koja ne radi ili olovku bez srca.

Igrajte iste igre svaki dan sve dok detetu ne dosade. Čitajte knjige zajedno, imenujte slike i razgovarajte o slikama ili akcijama.

Ponavljanje je ključ za učenje razumljivih obrazaca govora – ne samo nekoliko ponavljanja, već stotine i stotine ponavljanja na dan!

muzika kao terapija

Muzika utiče na celokupan razvoj deteta: telesni, intelektualni i emocionalni.

Muzika utiče na emocije, sistem za disanje, ritam srca, stav tela i mentalne slike slušatelja, a to, kako Jensen (2003) ističe, doprinosi dramatičnoj promeni raspoloženja, stanja osobe.

Muzika je vid senzorne stimulacije koja izaziva reakcije zahvaljujući prisutnosti, izražajnosti i osećanju sigurnosti koji su s njom povezani.

Muzika budi dublje emocije i prema potrebi doprinosi opuštanju, smirivanju, stimulisanju, emocionalnom pražnjenju, te boljoj komunikativnosti i socijalizaciji, a može se koristiti kao:

  • receptivna (slušanje) – razvoj pažnja, buđenje interesa, modifikacija raspoloženja, postizanje smirenja, oslobađanje energije;
  • aktivna grupna (pevanje, mali instrumentalni sastavi) – podstiče se osećaj zajedništva i pripadnosti grupi, oslobađa energiju i budi interesovanja;
  • aktivna individualna (sviranje na instrumentu) – doprinosi samodisciplini i sticanju samopouzdanja uvežbavanjem i uspehom, postiže se unutrašnja harmonija, te usklađivanje odnosa sa drugima i oslobađanje energije.

Muzika unapređuje rad sa decom koja imaju tendenciju povlačenja u sebe, decom sa agresivnim ponašanjem, decom pod pritiskom i autističnom decom. Jedna od najvećih poteškoća emocionalno pogođene dece je njihova nesposobnost da komuniciraju verbalno.

Prema mišljenju Nordoffa i Robbinsa (1983), muzika prodire jer nema zaštite protiv prodiranja zvuka. Preporučujući muziku kao neverbalnu komunikaciju, Gaston (1968) ističe da je muzika najintimnija vrsta neverbalne komunikacije koju je čovečanstvo gajilo i intenzivno negovalo od svog postanka.

Muzika u tretmanu

  1. godine u Južnoj Kaliforniji sprovedeno je istraživanje od strane Instituta za neuropsihologiju koje je pokazalo kako muzika ima veliki uticaj na ubrzanje rada mozga, naročito u području govora i jezika. Dete se na spontan način poigrava rečima. Muzika mu pomaže da razvije složenost govora, proširuje rečenice, shvati nove i nepoznate reči. Učenjem novih pesama, brojalica, igara obogaćuje se i proširuje rečnik. Podstiče se pamćenje i koncentracija. Pevanjem se razvija i čuva dečji govorni aparat. Dete kroz muziku uči kontrolisati i prepoznavati emocije. Na brzu i poletnu pesmu reaguje veselo i sa ushićenjem, na sporiju ili glasnu, uhu neprijatnu muziku pokriva uši i izražava neprijatnost. Putem muzike kod deteta se razvijaju socijalne veštine. Mnogo pesama, posebno igara s pevanjem, zahteva rad u paru ili grupni rad, pokazuje osnove bontona i lepog ponašanja. Putem muzike se može naučiti da nisu svi ljudi isti i prihvatiti njihove razlike.

 

Najvažnija od svih vrednosti muzike za dete  jeste estetsko senzorno iskustvo, zato što

bogatija senzorna okolina povoljnije utiče na razvoj mozga. Ako je bogata senzorna okolina bitna za prosečno dete, onda je neophodna i za dete sa razvojnim problemima.

Deca sa razvojnom teškoćom mogu učestvovati u mnogim muzičkim iskustvima, uključujući pokret u muzici, ritmičke aktivnosti, pjevanje, slušanje, jednostavno sviranje i kreativnost.

Pevanje poboljšava njihovu artikulaciju, ritam i plućnu kontrolu, te razvija svest o drugima. Govor, ritam i pokret čine neodvojivu celinu kad govorimo o usvajanju jezika. Stepen razvoja govora u dece direktno zavisi od stepena formiranosti finih pokreta prstiju ruku. Kratke, ritmične pesmice, koje se prate pokretima prstiju, ruku i tela, pružaju vrlo dobru stimulaciju za razvoj govora te tako posredno utiču i na razvoj celovite ličnosti deteta. (Velički, 2006)

Osim što pozitivno utiče na celo telo, muzikom se može pospešiti i razvoj govora. Pesma i govor su povezani. Deca preko muzike mogu lakše razvijati govor. Pevanje može stimulisati govor ovakve dece. Sviranje na instrumentima poboljšava motoriku, koordinaciju, utiče na izgradnju samopouzdanja, samopoštovanja i samodiscipline. Ritmički pokret poboljšava individualni lanac kretanja, pomaže uključivanje pojedinca u grupu. Improvizacija (vokalna, instrumentalna i pokretna) nudi kreativnost, dok slušanje muzike ima široku primenu, doziva sećanje i asocijacije, i može da opušta ili podiže raspoloženje.

Kroz igre s pevanjem podstiče se detetov telesni razvoj što uključuje grubu motoriku i koordinaciju kod plesnih pokreta te finu motoriku i koordinaciju ruka-oko kod primene ritmičkih instrumenata. U svetu je već dugo poznat izraz „Mozart efekt“ koji označava pretpostavku da izlaganje muzike Wolfganga Amadeusa Mozarta još od ranog detinjstva može uticati na povećanje opšte inteligencije. Muzika prikriva neugodne zvukove i osećaje, može usporiti i ujednačiti moždane talase, utiče na naše disanje, na rad srca, puls i krvni pritisak. Muzika ublažuje mišićnu napetost i poboljšava telesne pokrete i koordinaciju, utiče na telesnu temperaturu, može povisiti nivo endorfina i može regulisati nivo hormona vezanih za stres. Muzika  i zvuk mogu poboljšati imunološke funkcije, menjati našu percepciju prostora i vremena, mogu poboljšati pamćenje i koncentraciju.

Muzika, budući da je neverbalna komunikacija, jeste prirodni medij za ostvarivanje željenog kontakta. Ključ je ostati u vezi sa detetom, a za to, pomaže muzika. Muzika je odličan medij za grupna iskustva, jer pruža interakciju na neverbalnom nivou i dozvoljava prihvatljivo i uspešno učešće na različitim nivoima sposobnosti. Ona pruža razvijanje u grupi bez obzira na nivo sposobnosti deteta.

Muzički razvoj se povezuje s razvojem senzornih sposobnosti, prvenstveno slušnih sposobnosti, a razvoj sluha  je preduslov za razvoj govora. Muzičke aktivnosti poput pevanja, muzičkih igara, pokreta uz pevanje i uz muzičke igre, brojalica te slušanja muzike glavna su sredstva muzičkog razvoja  jer se njima, osim na muzički, može uticati i na opšti, telesni i intelektualni razvoj deteta (Miočić, 2012).

Pevanje smanjuje psihičku napetost koja često uzrokuje mucanje ili brzopletost kod dece predškolske dobi. Slušanjem pevanja i samim pevanjem dete postiže lepotu govornog i muzičkog izražavanja. Razvoj osećaja za melodiju obogaćuje intonaciju u govoru, čime se postiže sklad ritma i intonacije te omogućuje razumljivost poruke (Šmit, 2001). Ritam i intonacija dve su najvažnije komponente, kako muzike, tako i govora i kao takve su glavno sredstvo za koje primjenjujemo pri rehabilitaciji slušanja i govora u muzičkim i ritmičkim stimulacijama.

Rezultati korišćenja muzike u radu sa decom sа razvojnim problemima pokazali su pozitivne efekte u razvoju pažnje i znatiželje. Uočen je pozitivni pomak u emocionalnom, kognitivnom i socijalnom funkcioniranju deteta. Uz korišćenje muzike u radu s decom s razvojnom teškoćom osnažen je interakcijsko-komunikacijski aspekt njihovog socijalnog funkcioniranja.

Muzika kao sredstvo, ali i terapijska tehnika, pokazala je svoju pozitivnu vredost i funkcionalnu dimenziju i u edukacijskom radu. Otuda je nastala ideja da kroz seminar “PEVAM, SKAČEM, STVARAM POKRET, NIJE TEŠKO – HOĆU OPET”- Stimulacija razvoja komunikativnih i socijalnih veština kod dece kroz zvuk, pokret i ritam, podelimo svoja iskustva sa roditeljima, stručnim saradnicima i kolegama  Učesnici programa stiču znanje i primenu aktivnosti stimilucije razvoja komunikativnih i socijalnih veština kod dece kroz zvuk, pokret i ritam. Kroz aktivnosti u kojima deca čuju zvuk i ritam koji ih navode na pokret (pokret čitavog tela ili njegovih delova), slušaju i počinju da stvaraju muziku (koja podrazumeva produkciju glasa  i  govora i podstiče kreativnost), njihova energija poboljšava njihovo učenje u mnogim oblastima.

Igre koje uz zvuk i ritam bude pokret, a kroz pokret kompenzuju govor se mogu primenjivati kako na ranom uzrastu tako i kod dece školskog uzrasta a same aktivnosti kod deteta bude radoznalost, istraživanje i kreativnost. Najnovija istraživanja dečijeg mozga pokazuju da govorno-jezičke igre koje podstiču sva čula u kombinaciji sa zvukom, pokretom  ritmom najtrajnije stimulišu nervni sistem.

 

Naša deca daju odgovor na pitanje: Šta je to muzika?

 

Dečak 6 godina (razvojna disfazija): Kad čuješ prelepu muziku osećaš se bolje. Ako te boli stomak, kad čuješ muziku prestane.

Devojčica 7 godina (razvojna disfazija): Sjajno se osećam kada čujem muziku, i onda sanjam lepe snove.

Devojčica 8 godina (autizam-verbalna): Muzika je najbolja na svetu. Volim tihu muziku, onda pukne srce.

Dečak 6 godina (mešoviti razvojni poremećaj): Muzika kad plešeš.

Dečak 8 godina (mešoviti razvojni poremećaj): Muzika je sreća.

Neverbalna deca nam odgovaraju osmehom ili gestom.

Zašto su deca sa razvojnim poremećajima ili poremećajem iz spektra autizma i autizmom često eholalična?

Eholalija opisuje precizno ponavljanje reči i zvukova. Eholalija može biti simptom različitih poremećaja, uključujući afaziju, demenciju, traumatične povrede mozga i šizofreniju, razvojne poremećaje ali najčešće je povezana sa autizmom.
Eholalija je zapravo normalan deo dečijeg razvoja u periodu dok mališani uče da govore, imitiraju zvukove koje čuju. Dete će vremenom početi da koristi jezik da bi prenosilo svoje želje, potrebe i ideje tako što će na novi način povezati zvukove i reči.Kada deca ponavljaju reči odmah nakon što ih čuju, to je poznata kao neposredna eholalija. Kada kasnije ponove reči, to je poznata kao odložena eholalija.

Kao rezultat vremenskog odlaganja, odložena eholalija može se činiti vrlo neobičnom jer se ove rečenice koriste izvan konteksta. Do 3. godine, većina dece (čak i ako je upamtila komade i komade iz TV emisija) komunicira sa drugima birajući reči ili izrađujući izraze koristeći sopstvene jedinstvene glasove i intonaciju. Do 4. ili 5. godine, oni mogu postavljati i odgovarati na pitanja, voditi razgovore i na drugi način koristiti jezik za komunikaciju sa drugima.

Eholalija je jedinstven oblik govora, ako vaše dete ima razvojni poremećaj, poremećaj iz spektra autizma ili autizam, to je jedan od prvih načina na koji vaše dete koristi govor da bi komuniciralo. Dakle, iako se to može opisati kao simptom autizma ili čitavog spektra, to može biti i odlično mesto za roditelja ili logopeda koji će započeti rad sa vašim detetom.

S druge strane, u nekim slučajevima eholalija zaista uopšte nema komunikativno značenje; to može biti jednostavno sredstvo za smirenje koje vaše dete koristi na isti način kao što to može koristiti tapšanje ili lepršanje rukаmа.
Mnoga deca sa razvojnim poremećajima, poremećajima iz spektra autizma ili autizmom koriste reči (ponekad veoma složene i reči za odrasle) – ali njihove reči se izgovaraju istim redosledom i obično istim tonom, kao što su one koje su čuli u TV emisiji (reklame, crtani filmovi), u knjizi, od njihovih roditelja, vaspitača, učitelja ili iz nekog drugog izvora. Eholalija u autizmu može imati jednu od nekoliko svrha, ili se njena namena može vremenom menjati. Takođe je moguće da osoba istovremeno koristi eholaliju u više svrha. Iako bi moglo biti teško shvatiti šta dete pokušava reći kad koristi eholaliju, učenje malo o ovoj vrsti govora može vam pomoći da shvatite značenje njegove poruke. Evo tri stvari koje treba da znate o eholaliji:
1. Deca s poremećajem spektra autizma koriste eholaliju jer različito uče jezik
Deca kada počinju da usvajaju govor i jezik prvo razumeju i koriste pojedinačne reči, a zatim ih postepeno vežu zajedno da bi izrazili kroz rečenice ili određene fraze.
Deca koja imaju razvojni poremećaj, poremećaj iz spektra autizma ili autizam često slede drugačiju rutu. Njihovi prvi pokušaji učenja jezika mogu biti naučeni duži „delovi“ jezika (fraze ili rečenice), koje nisu u stanju da razgrade na manje delove. Ovi delovi rečenice su složeniji gramatički nego što bi dete samo moglo sastaviti i dete ne razume šta pojedine reči znače. Na primer, dete može reći „Vreme je za vašu kupku“ svaki put kada čuje oca kako puni kadu. Zna da te reči imaju neke veze sa vremenom kupanja, ali ne zna šta „vreme“, „za“, „tvoje“, i / ili „kupka“ znače pojedinačno, i ne može da koristi ove reči u drugim rečenicama. Budući da ne razume sve reči, koristi zamenicu pogrešno (koristeći “vašu kupku” umesto “moja kupka”).Možemo pomoći deci koja koriste eholaliju pomažući im da nauče da razbiju duže delove rečenice i razumeju šta pojedine reči znače tako da ih mogu funkcionalnije upotrebljavati.
2. Eholalija često ima svrhu ili poruku
Ponekad deca koriste eholaliju da bi se umirila kada su uznemirena ili da nešto uvežbavaju, a u tim slučajevima eholalija možda nije namenjena da nekome pošalje poruku. Ali takođe postoji mnogo razloga zbog kojih deca koriste eholaliju u komunikativne svrhe, poput :
• Da bi tražili stvari (npr. Dete bi moglo reći “Da li želite kolačić?”, da bi zatražilo kolačić, jer je čulo da drugi ovako nude kolačiće)
• Da bi započelo interakciju ili nastavilo sa njom (npr. Dete može pokrenuti igru žmurke izgovarajući reči iz igre, poput „Spreman ili ne, ja polazim!”)
• Da bi skrenulo pažnju na nešto (npr. Dete može skrenuti pažnju na nešto što je primetilo koristeći reči koje je čulo pre nego što je skrenulo pažnju na nešto drugo, poput “To je ptica, to je avion, to je Superman!”)
• Da bi protestvovalo protiv nečega (npr. Ako dete imitira „Ne želite da nosite te pantalone?“ Dok mu roditelj izvlači odeću, zaista može značiti „ne želim da nosim te pantalone“)
• Da odgovorite sa da (na primer, ako dete imitira „Da li želite jogurt?“ Odmah nakon što mu je postavljeno to pitanje, on zapravo želi malo jogurta i stvarno znači „da“)
Otkrivanje značenja eholalije može biti teško! Gledanje konteksta je veoma važno, a razmišljanje o vremenu koje je dete prvobitno čulo može takođe pomoći. Uz malo “detektivskog” rada, moguće je shvatiti šta pokušava da vam kaže.
3. Eholalija je odskočna daska ka fleksibilnom jeziku
Stručnjaci koji proučavaju eholaliju primetili su obrasce u načinu na koji eholalija napreduje kod dece sa poremećajem iz spektra autizma ili autizmom:
• U početku deca odjekuju delove ili čitavu rečenicu ne shvatajući šta ona znače.
• Kada deca počinju da formiraju rečenicu oni mešaju i kombinuju reči i izraze koje su koristili (to se naziva „ublažena eholalija“).
• Kako počinju da razumeju više jezik, neka deca koriste kraće rečenice ili samo jednu ili dve reči da se izraze.
• Postepeno, jezik postaje spontaniji i funkcionalniji. Eholalija se može povremeno koristiti, posebno kada je dete umorno, zbunjeno ili frustrirano. Ali više reči i fraza se upotrebljavaju na odgovarajući i funkcionalan način kada se detetovo razumevanje poveća.
• Eholalija može biti zbunjujuća. Ali razumevanjem zašto je deca koriste i kako služi kao most ka funkcionalnijem jeziku, bićete bolje opremljeni da pomognete detetu koje koristi ehollogoped

Kada tumačite detetovu poruku, ono možda neće ponoviti ono što kažete odmah. Već vam je poslalo svoju poruku, tako da nema potrebe da ono to kaže na drugi način. Ali zato što ste mu pokazali šta je moglo da kaže u toj situaciji, ono će možda koristiti vašu rečenicu.

Dete u pokretu je dete koje uči

Kretanje je u samom „srcu“ i kroz kretanje deca pronalaze različite načine da se razvijaju intelektualno, emotivno, društveno i, naravno, fizički.

Svako učenje počinje telom. Od hvatanja prsta, do hvatanja zvečke do shvatanja mehanike puzanja, stajanja, hodanja, skakanja i zagrljaja , svaki potez koji neko dete napravi – namerno ili slučajno – vodi ka učenju. Kretanje, naravno,kod deteta razvija fizičke sposobnosti. Ali u isto vreme, u mozgu se grade senzorne percepcije i kritični putevi potrebni da bi se ostvario njen puni potencijal.

Istraživanja pokazuju da se u prvim godinama detinjstva u mozgu svakog deteta gradi negde oko 90% neuronskih puteva. Ti putevi određuju kako dete misli i uči, ali još više, uobličiće ko ono postaje. . . koje su njegove strasti i stremljenja, želje i izazovi, unutrašnja razmišljanja, spoljašnje reakcije i pogledi na život. . . sve što teče kroz neuronsku mrežu izgrađenu njegovim najranijim fizičkim i senzornim iskustvima.

Sa jednostavnošću koja oduzima dah, priroda je stvorila da ovaj proces učenja bude istovremeno dinamičan i neprekidan, istovremeno gradeći telo i mozak . Kao takvo, što se više dete kreće, to više stimuliše mozak. Što je više mozga stimulisano, potrebno je više pokreta da bi se dobilo više stimulacija. Na taj način priroda nežno podstiče dete da istražuje van njegovih trenutnih granica prema sopstvenoj radoznalosti da stekne nove sposobnosti. I to je, naravno, ono što nazivamo učenjem.

U ranom detinjstvu je SVE važno. Zapravo, sama priroda ranog detinjstva je zamršeno tkanje u kojem se malo pomalo odjednom razvija sve odjednom . Drugim rečima, nijedna fizička veština, kognitivna misao, kreativna inspiracija, emocionalno buđenje ili društvena nijansa nisu izgrađeni u potpunoj izolaciji. Umesto toga, svako iskustvo i napredovanje neguje sve ostale što zauzvrat pokreće CELO TELO DETETA ka napred.

I imajte na umu, da je ovo putovanje samo za vaše dete. To nije trka. To nije takmičenje. Ne radi se o tome da li je prvo, ili najbolje. Takmičenje u bilo kojem obliku, iz bilo kojeg izvora i iz bilo kojeg predmeta, u ranim detinjim godinama ubrizgavanje veštačke prepreke koja komplikuje stvari, dodaje nepotreban stres i vama i vašem detetu, a što je najgore od svega, može usporiti detetov napredak.

 

“Spremnost” je stanje uma. Po mom mišljenju, fokus u ranom detinjstvu treba da bude na tome da pomognete svom detetu da nauči da se kreće na njegov sopstveni način. Definicija „spremnosti“ bi glasila da se kod deteta mora razviti poverenje u njegove sopstvene sposobnosti za savladavanje izazova svog svakodnevnog sveta.
Verujem da sve što deca rade ima razvojnu svrhu koja im pomaže da uče i rastu svojim tempom.

10 ideja logopedske terapije koje možete raditi kod kuće

Želim da vam predstavim 10 ideja logopedske terapije koje možete raditi kod kuće, jer ste vi kao roditelj najbolji učitelj vašeg deteta.

 

Ove ideje ne zamenjuju terapiju i ne bi trebalo zameniti terapiju. Ovo su ideje koje trebate raditi kada ste kod kuće, igrajući se sa detetom..

NAPOMENA: Pre nego što se udubite u ovaj spisak od 10 ideja logopedske terapije koje možete uraditi kod kuće morate znati da: Ako vaše dete ima kašnjenje u razvoju govora, obratite se logopedu koji će izvršiti procenu govorno-jezičkog razvoja vašeg deteta. Radite na planu kojim ćete pomoći svom detetu da postigne uspeh.

 

  1. Nemojte da televizor bude uključen u pozadini.

Pozadinska buka određenom broju dece zapravo može otežati pravilno usvajanje/učenje govora. Suprotno onome što mnogi misle, televizija u pozadini ne pospješuje razvoj. Prema naučnim podacima, „deca sa čestim gledanjem televizije… odlagala bi razvoj smislenog govora reči.“

U jednoj studiji, američka deca u dobi od 6 do 12 meseci bila su izložena kineskim govornicima i istim izvornim kineskim govornicima na video snimku. Dojenčad koja su imala stvarne ljude koji su komunicirali s njima prepoznala su i odgovarala na specifične foneme, a ona izložena videu nisu. Čini se da ovo pokazuje da je ljudska interakcija značajnija složenom procesu jezičkog razvoja.

Međutim, kada je televizor uključen, roditelji obično ne pričaju toliko sa svojom decom. A s obzirom da bebe uče jezik od „živih“ ljudi – posebno njihovih roditelja! – uključivanje televizora moglo bi biti štetno za taj proces.

 

  1. Koristite gest

Naučite dete da koristi gestove. Postoji jaka veza između pokreta i govora u komunikacijskom razvoju. Korišćenje određenog gesta zaustavlja ogromnu frustraciju koju deca osećaju kada ne mogu da izgovore određenu reč. Deca kombinuju gest sa rečima pre nego što zajedno kombinuju reči.

Naučite dete da pokaže „Gde je pametna glava?“, „Gde zeka pije vodu?“; da pokazuje delove tela. Ukoliko dete nema pokazni gest naučite ga tako što ćete mu izdavajati kažiprst jedne ruke i držeći detetovu ruku sa izdvojenim kažiprstom raditi sledeće:

  • Gnječiti kuglice plastelina
  • Listati knjige
  • Pokazivati određene stvari i predmete

Deca sa izražajnim kašnjenjem govorno jezičkog razvoja imaju veće jezičke dobiti kada njihovi roditelji istovremeno koriste gest i reči tokom interakcije sa svojim detetom. Ovo više motiviše decu.

 

  1. Napravite magnete za svoj frižider

Dodajte magnete koji imaju sliku detetove  omiljene stvari (sok, auto,lutka …) i kada ono nešto želi, može vam doneti magnet .

Kako napraviti magnete: postoji magnetni papir koji možete seći na male kvadrate a na njih lepiti fotografije ili crteže onoga što vaše dete najviše koristi: šolja, hrana, krevet, omiljena igračka, itd. … Trudimo se da eliminišemo frustraciju jer deca koja kasne sa govorom često lako mogu biti frustrirana.

 

  1. Provedite 40 minuta igrajući se sa svojim detetom.
  • govorite prirodno svom detetu, govorite mu o tome šta radi i šta vidi, kratkim i jasnim rečenicama;
  • učite svoje dete da vas oponaša (npr. tapšite dlanovima, šaljite mu poljupce, pokažite mu gde zeka pije vodicu, gde je pametna glava, pokaži: oko (trepćite i prislonite detetovu šaku kako bi ste ga zagolicali vašim trepavicama), nos (mirišite cveće/hranu a zatim oponašajte kijanje), usta (otvarajte i zatvarajte usta uz izgovaranje “Sada ću d ate pojedem am-am”, uvo( govorite tiho-glasno (tiho kao ptica, glasno kao lav), brzo-sporo (brzo kao zec, sporo kao puž), ruke (dozvolite detetu da dodirom oseti različite teksture igračaka, voća, povrća, predmeta…), pevajte mu ritmičke pesmice uz pokrete ruku i nogu…);
  • govorite mu šta/ko radi (npr. Mama sedi, ti stojiš. Ptica leti, kuca laje.);
  • oponašajte glasanje životinja, zvukove iz neposrednog okruženja (npr. Maca mjauče: mjau-mjau ili krava muče: mu-mu. Auto svira: bi-bip. Sat kuca: tika-taka.);
  • pokažite svom detetu da ste primetili svako njegovo nastojanje da komunicira, bodrite ga;
  • proširujte jednostavne iskaze kojima se koristi vaše dete (npr. Dete će reći “Kuca” a vi možete dodati to je kuca, kuca laje av,av, kuca je lepa…);
  • odvojite vreme da saslušate svoje dete;
  • odgovarajte na ono što je rečeno kako bi vaše dete znalo da ste ga slušali;
  • testirajte sluh vašeg deteta ako zapazite da mu morate često ponavljati ili ako morate govoriti glasno kako biste mu privukli pažnju ;
  • ograničiti gledanje TV ili upotrebu tableta i računara.

 

  1. Radite s jednostavnim karticama

Ja obožavam kartice. Imate puno kartica koje možete skinuti na internetu ili kupiti u knjižari Vulkan „Učim i igram se prve reči“, „Učim i igram se životinje“. Izgovorite ime objekta i čekajte da dete ponovi. Uz kartice možete koristiti i sitne igračkice pojmova koje radite sa svojim detetom, jer određnoj deci je neophodno da iskustveno dožive određen pojam (npr. Kartica na kojoj je slikovno predstavljena JABUKA-dete određen pojam teško usvaja jer iskustveno nema predstavu tog pojma, ali kada se detetu da JABUKA da je ono drži u ruci ono je iskustveno oseća – kog je oblika, kakve je teksture, mirisa, da li je hrana ili igračka, ukoliko je zagrize kakvog je ukusa….)

 

  1. Igra sa slamčicama i lopticama određene teksture

Napravite loptice od vate, folije, kupite male loptice napravljene od plastike ili gume uzmite slamku i zajedno sa detetom duvajte kroz nju kako bi pomerali loptice. Možete napraviti poligone na podu ili stolu. Ova vežba detetu pomaže da uspostavi dobro disanje pri govoru kao i aktivaciju mišića orofacijalne regije –pokreću se mišići usana, jezika, obraza.

 

  1. Dajte detetu da pije sa slamčicom, ali ne samo  tečnost

Koristite slamčicu da dete pije više različitih tekstura (voda, mleko, sok od jabuka, pasirano voće, voćni jogurt) … Ovo će  pomoći da ojačate mišiće u ustima vašeg deteta i na taj način olakšavajući govor kada dete bude spremno .

  1. Koristite uvijene slamčice

Koristite i uvijene /talasaste slamčice. One su sjajne jer zahtevaju od deteta da upotrebi  malo više mišićne snage.

 

  1. Određene stvari ili igračke stavite na mesto gde dete ne može dohvatiti

Radite to sa nečim za što znate da će vaše dete želeti (omiljena knjiga ili omiljena igračka) i moraće vas zamoliti za pomoć da ga dobije. Naučite ga da dođe po vas i odvede vas (uzimajući vam ruku) do onoga što ono želi ili tako što ćete vam doneti magnet sa frižidera, pokažite detetu znak za pomoć i recite „Pomoć“ kada vas pita. Deca imaju veću verovatnoću da razgovaraju kada nešto žele.

 

  • Pohvalite njihove napore

Pohvalite svoje dete jer ima dubok uticaj na njegov uspeh, zbog povećanja samopuzdanja.

10 saveta za podsticanje govorno-jezičkog razvoja kod dece od 1 do 5 godine

Prvi put čuti dete kako govori vrlo je važan trenutak za roditelje – posebno onog trenutka kada prvi put kažu „mama“ ili „tata“! Čini se da se to većini dece događa bez napora. Ipak, to nije uvek slučaj. Nekoj deci treba malo više vremena da  „nauče“ govorno- jezičke veštine. Bez obzira da li je vaše dete ranije ili kasnije progovorilo, ovih 10 saveta pomoći će vam da podržite detetove jezičke veštine kod kuće.

 

Gledamo igračku i instinktivno znamo kako da je koristimo. Zar ne? Ali igra je „zabavna aktivnost“, tako da se vaša igra može razlikovati od moje. Možda biste voleli da vozite automobile po putu na tepihu a ja više volim da automobili lete ili da ih rasporedim po bojama ili u red. Ako imate dete koje ne koristi reči (ili ih koristi veoma malo), dozvolite mu da usmeri pažnju na određenu igračku.  Pokušajte i potrošite 5-10 min imitirajući ono što ono radi. Poređajte automobile, ispuštajte iste zvuke. Pogledajte njihovu reakciju, pustite ih da oni budu vođe.

Veštine koje ovde gradimo su:

  • Zajednička pažnja
  • Razumevanje uzroka / posledice
  • Empatija i vezivanje
  • Samopouzdanje
  • I postavljamo temelj koji možemo koristiti da izgradimo njihov govor.

Jedna važna stvar pre nego što počnem da nabrajam! Nekoj deci pridržavanje ovih saveta neće biti dovoljno. Ako ste zabrinuti zbog toga što vaše dete ne razvija govor, tražite savet od stručnog lica pedijatra, psihologa, logopeda. Međutim, čekanje može biti dugo. Dok čekate – evo nekoliko stvari koje možete isprobati.

 

 

  1. Spusti se na pod i igraj se.Možda ovo zvuči vrlo očigledno, ali svi smo toliko zauzeti – koliko često zapravo sve ostalo ostavljate po strani i samo se igrate sa detetom? Pokušajte da pronađete nekoliko minuta svakog dana kada to možete.
  2. Imitirajte vaše dete. Pratite smernice svog deteta. To kao odrasloj osobi može biti teško. Pridružite se detetu u igri sa onim što je izabralo. Često može biti vrlo teško da pratite vaše dete jer možda vi imate ideju za igru koja deluje uzbudljivije, ali ono će se mnogo bolje angažovati na nečemu što je samo odabralo. Ako imate dete koje se bavi opasnim ili destruktivnim ponašanjem, nemojte ga imitirati!
  3. Komentarišite šta radi.Kao odrasli ljudi obično postavljamo deci puno pitanja, posebno ako ih pokušavamo ohrabriti da razgovaraju sa nama. Umesto toga, pokušajte da komentarišete šta rade. Neka vaši komentari budu kratki. Ako vaše dete još uvek ne govori ili koristi samo jednu reč, zadržite komentare na 1 do 3 reči. Na primer. „Auto … brrm brrm…. Voziš auto … O ne! … Sudar! “
  4. Dodaj onome što kažu.Ako vaše dete ima određene reči, odlično! Ponovite to da čuju i dodajte reč ili dve. Na primer. ako vaše dete kaže „meda“, možete reći „Da, meda spava“ ili “jabuka” vi možete reći “Želiš jabuku?”.
  5. Koristite simbolične zvukove. Pod tim mislim na zvukove automobila, zvukove životinja itd. Detetu je to često lakše da izgovori nego da kaže reči. Ispuštajte puno zvukova dok se vaše dete igra. Na primer. ako se bavite kuvanjem, neka se vatra čuje „ŠŠŠŠ“ ili šporet „ding“.
  6. Pesme mogu biti odličan način učenja prvih reči. Ne brinite kako zvuči vaš glas, vaše dete ne vodi računa o tome! Možete zajedno praviti rime za radnju ili pevati dečije pesme. Kad dobro poznaju rimu, zaustavite se na važnoj tački i napravite pauzu, pogledajte dete u oči  i čekajte da li će vaše dete nastaviti i izgovoriti  reč koja nedostaje. Pesmice su nešto što deci najviše prija.
  7. Fokusirajte se na komunikaciju, a ne na govor.Toliko je komunikacije oko nas, a ne samo govora. Neverbalna komunikacija i upotreba gesta je jako važna kod pojave prvih reči. Što je vaše dete sposobnije da uspešno neverbalno komunicira, to će više želeti da pokuša. Tumačite njihov govor tela i upotrebljavajte znakove i gest zajedno sa vašim rečima.
  8. Gledajte knjige zajedno.Za početak, vaše dete možda neće imati pažnju da vas sluša dok čitate priču. To je u redu – samo pogledajte knjigu zajedno. Za početak pokušajte sa zvučnim knjigama i onima koje se podižu tako da dete bude aktivno i uključeno.
  9. Razgovarajte o tome šta radite zajedno.Ne trebaju vam određene igračke ili aktivnosti da biste radili na jezičkim veštinama. Samo govorite o tome šta radite. Rutinske aktivnosti poput spavanja i obroka su sjajne jer se često događaju, tako da vaše dete iznova čuje iste reči.
  • Ne bojte se tišine.Ostavite puno pauza u slučaju da vaše dete želi da razgovara. Ako imate dete koje ne razgovara, možete se osećati kao da vodite jednostrani razgovor i prestajete da očekujete odgovor. Nastavite da pauzirate i tražite odgovor od njih, čak i ako ga nemate. Tada ih učite veštinama komunikacije .

Srećno!

Hod na prstima

U ovom tekstu ću vam izneti razloge hoda na prstima i predloge vežbi. Predlozi vežbi su sjajni kako za roditelje tako i za stručnjake raznih profila.

Devojčica balansira na vrhovima prstiju. S obzirom na ovu jednostavnu rečenicu, većina ljudi će zamisliti devojčicu u baletskoj pozi, koja stoji ispred ogledala i hvata se za drvenu šipku. Uobičajeno je naći balerinu na prstima. Takođe je uobičajeno videti vrlo malu decu koja šetaju na vrhovima prstiju, sve do treće godine.

Ali ponekad je to tendencija koju vidimo kod dece starijih od pet godina, a kada je to slučaj, znak je da možda nešto nije u redu.

Iznenađujuće je da hodanje na prstima nije samo znak zaostajanja, kašnjenja u razvoju dece već je i znak lošeg vestibularnog sistema, koji je vezan za dečju ravnotežu i koordinaciju. Možda se pitate zašto su ravnoteža i koordinacija važni i zašto to ima veze sa učenjem. Ako vestibularni sistem deteta ne funkcioniše pravilno, počinjemo da uviđamo simptome poput hodanja na prstima, lošeg ponašanja ili izraženih problema u učenju (koje najviše uočavamo u učionici). Ovi znaci znače da vaše dete može imati diskonekciju u mozgu koja ga može sprečiti  da usvaja određena znanja. Neke od ovih simptoma često vidimo kod dece sa autizmom, ADHD-om, disleksijom, disgrafijom i Asperger-om. Međutim, postoje i primeri  dece koja se takođe mogu boriti sa hodanjem na prstima i vestibularnim problemima a da nemaju probleme u razvoju.

Dr Stephen M. Edelson, Ph.D., nedavno su objavili članak u kojem ističu da: „Hodanje na prstima može biti direktno ili indirektno povezano sa vizuelno-vestibularnim problemima.“Dakle, sada kada znamo da hodanje na prstima može biti znak lošeg vestibularnog sistema, kako da znamo kada počinje da ima uticaja na učenje našeg deteta? Evo nekoliko simptoma kako možete prepoznati dete sa ovim problemom:

  • Da li dete hoda na prstima kada nosi cipele?
  • Da li primećujete hodanje više ili manje na prstima kada dete hoda boso po različitim površinama? Na primer pesak ili kamenčići na plaži, trava u parku, pod od tvrdog drveta, tepih.
  • Da li je dete u stanju da postigne i održi čitav opseg pokreta u zglobu?
  • Posmatrajte detetov položaj donjih ekstremiteta od karlice ka kolenima i stopalima.
  • Zagledajte detetovo stopalo da li su tetive zategnute i da li formiraju luk stopala.
  • Potrebne su naočare u mlađem dobu, obično između 3-6 godine (čini se da je problem sa vidom).
  • Često kaže “a?” ili šta?” kao da nisu čuli uputstva koja nastavnik daje.
  • Bori se da kopira informacije sa table na svoj papir.·       Ima problema sa praćenjem reči za čitanje i možda će morati da trepće da bi ponovo usredsredio svoje oči na stranici.
  • Često se oseća neuravnoteženo, nekoordinirano ili naleti na nameštaj ili stolove u školi.  

 Šta je uzrok tome?

Hodanje na prstima ima široki spektar uzroka od ozbiljne strane pa sve do praktično bezopasnih. Evo nekoliko najčešćih uzroka hodanja na prstima. 

 

Disfunkcionalni sistem balansa

Za neku decu koja hodaju na prstima, možda je krivo njihovo unutrašnje uvo. Vestibularni sistem u unutrašnjem uvu odgovoran je za hranjenje informacija mozga o položaju i kretanju tela. Ako informacije koje ovaj sistem pruža nisu tačne, mozak možda nije ni svestan da stopala ne hodaju na najefikasniji način. Ovoj deci se može pomoći vežbama koje uključuju kretanje.

Pitanja senzorne obrade

Poremećaj senzorne obrade takođe može biti kriv za hodanje na prstima. Ako je vaše dete preosetljivo na dodir, možda izbegava da spusti pete da bi izbeglo neudobne teksture ili nelagodu koju doživljava pri težini na petama. Ova deca će takođe pokazati odbojnost prema čarapama, cipelama ili golim nogama. Taktilna terapija je obično korisna za decu iz ove grupe. Idiopatsko hodanje nožnim prstima može biti povezano sa hiper ili hiposenzibilnošću. Nekoj deci se možda neće svideti osećaj različitih površina na bosim stopalima zbog kojih se podižu na prste kako bi izbegli da cela površina stopala stegne pod. Za decu koja traže više ulazaka, hodanje prstima povećava silu udara koja se oseća tokom ambulacije, jer se sila reakcije na tlo raspoređuje kroz manju površinu na glavama metatarzalne kosti.

Navika

Zaustavićemo se sa jednim od najmanje alarmantnih uzroka. Navika. Ako imate mališane koji provode dosta vremena na prstima, oni će možda i dalje hodati tim putem jednostavno zato što su navikli da tako hodaju. 

Kako možemo pomoći detetu da smanji ili potpuno izgubi hod na prstima?

Ako je vaše dete sklono hodanju na prstima,  postoje vežbe koje vam mogu pomoći. Ove vežbe ne samo da će im pomoći da hodaju celim stopalom, već će poboljšati i vestibularni sistem vašeg deteta. Doktor Edelson kaže: „Vestibularni sistem pruža mozgu povratne informacije u vezi sa kretanjem i položajem tela. Možda će biti moguće smanjiti ili eliminisati hodanje na prstima pružajući detetu terapijsku vestibularnu stimulaciju. “

Evo predloga vežbi:

  1. Plantarna fleksija:Dok dete leži na leđima ili sedi, držite detetovo stopalo u ruci. Laganim pritiskom savijajte stopalo prema detetovoj glavi. Jednom kada osetite otpor, zadržite 15 sekundi, naizmenično menjajte stopala i ponovite istezanje.
  2. Fleksija / ekstenzija kolena:Dok dete leži na leđima ili sedi, sa savijenim ili ravnim kolena na podu, podignite detetu nogu uspravno kolena dok ne osetite otpor. Držite 15 sekundi, naizmenično menjajte noge i ponovite istezanje.
  3. Nagibna daska ili tobogan:Trčeći uz brdo protežu se tetiva i mišići držeći prste usmerenim prema gore. Kad se nađu na vrhu, mogu da se otpuste i vrate na dno, ili omiljeno za moju decu, da se kotrljaju. Uz malo uočavanja mogu dobiti istu vežbu hodajući uz tobogane ili druge nagibe. Dina-disk, nagibni klin i daska za ravnotežu su sjajni alati!
  4. Šetnje životinjasu korisne za podsticanje aktivnog opsega pokreta, a pritom se i dalje zabavljaju! Neki primeri uključuju:

Hod medveda (s rukama i nogama na podu, kolena ne dodiruju površinu)

Hod raka (započnite u položaju mosta, držeći dno od poda, krećući se napred ili nazad koristeći ruke i noge za pokretanje).

Žablji skok (započnite u dubokom čučnju, podstičite punu površinu dodira stopala tokom skokova).

Hod pingvina (sa petama koje dodiruju pod i nožne prste)

  1. Snaga nožnih prstiju

Unutrašnji plantarni mišići: možete ciljati ove male mišiće podižući predmete nožnim prstima. Pokušajte da “igrate košarku prstima” tako što ćete da podignete male pompomse nožnim prstima  i stavite u šolju da postignete koš!

  1. Stavljanje „vrećica napunjene pasuljem“ na prednji deo stopala:Dozvolite detetu da savija zglob da cilja nižu snagu tela i aktivni opseg kretanja muskulature skočnog zgloba i stopala.
  2. Vožnja skejta u sedećem položaju: Nikada nije prerano naučiti ih da voze skejt u sedećem položaju, zar ne? Naučiti ih kako da pomeraju noge dok voze skejt – vežba istezanja. Oni misle da igraju zabavnu igru i imaju vašu pažnju, a vi radite na tome da im bez borbe pomognete da voze čitavom površinom stopala.
  3. Klimav ribolov na dasci
  4. Sedenje na pilates lopti

Sedeći na pilates ili kikiriki lopti, pomerajući težinu unazad i napred, bočno u stranu pomoći će aktiviranju abdomena i oslanjanja težine tela na cela stopala.

  1. Hod sa perajima za plivanje
  2. Marširanje:Marširanje i tapkanje su radnje koje zahtevaju da celo stopalo ostvari kontakt sa zemljom. Od njih se takođe može napraviti igra. Možete puštati muziku ili pevati pesme u ritmu njihovog marširanja. Mogu biti u svom marš orkestru ili gazeći mekane igračke.
  3. Cipele:Možete kupiti cipele sa svetlećim đonom ili točkovima u peti. Za one koji vole škripave zvukove, oni su podsticaj da spuste pete na zemlju. Za one koji nisu pokolebani bukom, cipele na točkovima su dobra alternativa. Ove cipele zahtevaju od dece da podignu nožne prste sa zemlje kako bi se valjale. To ih navikava na pritisak na pete, kao i na istezanje tetive.
  4. Izloženost stopala raznim teksturama:Možete decu da podstaknete da hodaju bosi po raznim površinama kako bi ih izlagali različitim teksturama. Ili možete praviti igre. Neka prošetaju kroz šablon tekstura od mekih pokrivača do mekane kreme za brijanje. Takođe mogu da se bave umetnošću tako što će crtati sa nogama uz malo boje i papira.
  5. Čarape sa stopicama

Saveti za učenje ličnih zamenica kod dece sa kašnjenjem u razvoju govora

Da li se pitate kako vaše dete da naučite da upotrebljava lične zamenice JA i TI. U radu sa decom koja imaju probleme u razvoju govora a naročito kod dece sa autizmom trebalo bi izbegavati učenje ili traženje ličnih zamenica JA, TI ili ON jer su koncepti previše apstraktni i možda bi bilo bolje da se dete imenuje po imenu.

Razumevanje zamenica je prvi korak u interakciji i ostvarivanju komunikacije. Razumevanje zamenica raditi tek kada dete ovlada telesnom šemom i kada sebe doživljava kao kompletno biće.

Jako je teško kada pokušate  detetu da date usmeno objašnjenje ličnih zamenica. Evo primera: „Kada kažem “JA” to znači da govorim o meni. Kada kažem “TI”, to znači da govorim o tebi. Kada kažeš “TI”, to znači da govoriš o meni. ” Čekaj šta??? Nije ni čudo što se deca toliko zbune.

Većina dece razume lične zamenice JA, TI, ON  na uzrastu od 30 meseci ali šta sa decom koja ne razumeju. Evo nekoliko saveta kako sa decom možete raditi na usvajanju ličnih zamenica:

  1. Možete pokušati da koristite detetovo ime kada verbalno opisujete zamenice. „Kada kažem JA, to znači za mene: Jelena. Kad kažeš JA, to znači ti: Saša. Kada kažem TI – to znači da si ti osoba sa kojom JA razgovaram i obrnuto.
  2. Najveći uspeh u učenju ličnih zamenica je kada se koriste taktilni znakovi. Uvek dok pričate dodirujete dete. Na primer, kažete “JA“i dodirujete rukom prvo svoje grudi a potom detetovu ruku stavljate na detetove grudi i izgovarate “JA”. Prvih nedelju dana u komunikaciji sa detetom sprovodite ovaj model dok vi pričate i dok dete priča. Ako je vaše dete  taktilno osetljivo, možete pokušati da radite uz fotografije vas i vašeg deteta.
  3. Možete detetu dati motivišući razlog da nauči da koristi ispravno zamenice. Možete pokušati sa igračkom ili hranom ukoliko to dete motiviše. Započinjete sa učenjem kroz igru JA protiv TEBE. Možete izabrati detetov omiljeni slatkiš ili aktivnost koju dete želi. Pitate, ko bi ga trebao jesti i reći, “JA”  i dodirujete detetove grudi ili “TI” i dodirujete vaše grudi. Deca koja koriste eholaliju u govoru vas mogu prevariti ali tada vodite računa i gledajte dete dok vam daje odgovor i da li koristi gest pokušajte pronaći način da ga razumete, ukoliko niste sigurni prvi put možete uzeti igračku ili slatkiš i čekati detetovu reakciju.
  4. Na kraju počinjemo da radimo na vežbanju zamenica JA – TI, uključujući pitanja:
  • Ko će da jede čokoladu?
  • Ko će da duva balončiće?
  • Ko će da uzme knjigu?

Detetu pojednostaviti zadatke u učenju zamenica tako da ono može da ih ponovi. Praviti takve zadatke na kojima možete proveriti da dete ne ponavlja samo poslednje reči koje ste izgovorili.

ŠTA SU KATEGORIJE? ZAŠTO SU ONE VAŽNE ZA GOVOR?

Kategorizacija je proces u kojem se ideje i predmeti prepoznaju, diferenciraju i razumeju. Kategorizacija podrazumeva da su objekti grupisani u kategorije, obično za određenu svrhu. U idealnom slučaju kategorija osvetljava odnos između objekata. Kategorije su grupa ili klasa predmeta sa zajedničkim karakteristikama. Kategorizacija je temeljna u jeziku, predviđanju, zaključivanju, odlučivanju i u svim vrstama interakcije okoline.

Koristimo kategorije da bismo organizovali svoj svet i svoje misli. Razvrstavanje namirnica u prehrambenim prodavnicama, odeća u našim ormarima i knjige u biblioteci raspoređeni su i razvrstani na osnovu kategorija. Naša sposobnost razumevanja i navigacije kroz ove kategorije olakšava efikasno pronalaženje onoga što tražimo. Koristimo kategorije u svakodnevnom životu, a da toga nismo ni svesni! Kategorije su temelj za način na koji učimo, povezujemo, čuvamo i pamtimo reči.

Kategorizacija je važna u jeziku jer nam omogućava način da grupišemo svoje misli, obrađujemo informacije, čuvamo i shvatamo ideje i opisujemo predmete! Raspored misli, koncepata i reči u kategorije olakšava značenje, pamćenje i pronalaženje. Kategorije daju vezu između reči zasnovanih na sličnostima i razlikama.

Slično tome, čuvamo reči u našem mozgu koristeći kategorije. Mreže značenja povezuju koncepte sa zajedničkim karakteristikama. Kada naučimo nove reči mi ih prvo izgovaramo a zatim učimo da povežemo njihova značenja a potom da ih ubacimo u kontekst onoga o čemu razgovaramo, zatim integrišući reči u našu mentalnu mrežu povezujuemo reči sa određenim kategorijama značenja – sinonimi, antonimi i srodnim pojmovima. Kada se aktivira jedna mreža, reči povezane duž nje brže se razumeju i proizvode. Naučnici su otkrili da kod dece i odraslih gde postoji oštećenje mozga (usled epileptičnih napada, afazija..) ove mreže mogu biti slomljene, usporavajući misao, govor i razumevanje i često imaju problema sa učenjem kategorija. Oni se mogu boriti da povežu predmete, a bez ove veze imaju više poteškoća u pronalaženju reči koju traže.

  •  

Kod dece sa nerazvijenim govorom rad na kategorijama je odličan način za izgradnju i proširenje vokabulara. Učenje novih reči po kategorijama omogućava bolje pamćenje i razumevanje. Deca koja imaju usporen ili nedovoljno razvijen govor imaju teškoće da organizuju i pamte reči, a kategorizacija je odličan način da se reše ove teškoće. Moramo znati da kategorije ne samo da nam pomažu da obrađujemo informacije, već nam pomažu da učimo, pamtimo i integrišemo nove informacije.

PREDLOZI VEŽBI UČENJA KATEGORIJA U LOGOPEDSKOJ TERAPIJI:

Kada počnete da radite na kategorijama, prvo koristite opipljive predmete (igračke, voće, povrće, odeća, obuća, prevozna sredstva..; a potom možete koristiti i kartice i slike iz raznih reklamnih novina). Takođe imajte na umu da je lakše vizuelno identifikovati kategoriju u poređenju sa ekspresivnim imenovanjem predmeta u kategoriji.

  • Konvergentno imenovanje: imenovanje kategorije (jabuka, narandža i banana su… VOĆE)
  • Divergentno imenovanje: Uvrstavanje predmeta u istu kategoriju ( Prevozna sredstva su….naziv 3 vrste prevoza.)
  • Dajte naziv kategoriji. Npr: Kojoj kategoriji pripada reč „pas“?
  • Pronađite člana kategorije. Na primer: Ko je životinja? Pas, stena ili jabuka?
  • Navedite još jednog u kategoriji. Npr .: Pas, konj, lav. Kaži još jednu životinju?
  • Pronađite onu koja ne spada određenoj kategoriji. Npr: Ko ne pripada? Pas, konj, lav, jabuka? I razgovarajte o tome.
  • Navedite člana kategorije koja počinje određenim slovom. Npr .: Navedite voće koje počinje sa A.
  • Šta ide zajedno: Pronađite 2 ili više predmeta koji idu zajedno i razgovarajte o tome.
  • Zadaci sortiranja: Postoji puno načina za sortiranje. Poređaju se po karakteristikama (boji, obliku, veličini), funkcijama ili se sortiraju stavke u 2-3 grupe
  • Sličnosti i razlike / poređenje i suprotstavljanje: Upoređivanje i suprotstavljanje omogućava nam klasifikaciju reči, pomažući u razumevanju, skladištenju i pronalaženju. Razgovarajte o sličnostima i razlikama.

VRSTE KATEGORIJA koje deca treba da znaju po uzrastu:

  • Deca do 4 godine – životinje, delovi tela, odeća, obuća, boje, slova, oblici, brojevi, članovi porodice, slatkiši, hrana, imena, nameštaj, zvukovi, igračke.
  • Deca od 4 do 7 godina – grickalice, pića, mlečna hrana, povrće, kućni ljubimci, likovi iz bajki, emocije, cveće, voće, praznici, instrumenti, zanimanja, životinje iz džungle, meseci u godini, planete, gmizavci, insekti, reči koje se rimuju, godišnja doba, osećanja, kuhinjski pribor, razlikovanje predmeta po teksturi i težini, zvukovi, sport, alat, samoglasnici, školski pribor, dani u nedelji.

Kako detetu olakšati učenje GLAGOLA?

Neverovatna je činjenica da novorođenčad koja niti govore, niti razumeju jezik, za samo nekoliko godina postanu deca koja komentarišu svet oko sebe, postavljaju pitanja, izražavaju ideje i komuniciraju sa svojom okolinom. Ova činjenica ne prestaje da nas zadivljuje, bilo da smo naučnici ili ne. Jedna od najupečatljivijih promena koju okolina sa oduševljenjem primećuje u dečijem govoru jeste početak produkcije prvih reči. I za pojedine istraživače usvajanje leksikona predstavlja centralnu pojavu u jezičkom razvoju.

Jezički razvoj je rezultat nekoliko paralelnih jezičkih procesa. Prilikom usvajanja jezika, deca ovladavaju sistemom za kombinovanje glasova u jedinice sa značenjem (fonologija) i sistemom za kombinovanje jedinica značenja u reči i rečenice (morfologija i sintaksa). Ovi sistemi zajedno formiraju gramatiku jezika. Osim gramatike, neophodno je da se usvoji i leksikon, koji obuhvata reči sa njihovim značenjem i gramatičkim kategorijama (imenica, glagol, pridev i sl.). Naravno, usvajanje jezika ne ogleda se samo na ovom, formalnom nivou, već je važna i upotreba jezika. To znači da deca, pored gramatike i leksikona, moraju da usvoje i pragmatičke i komunikativne sposobnosti.

Dete započinje jezički razvoj od trenutka kada se rodi, mada se neki preduslovi za taj razvoj stiču i u prenatalnom periodu. Roditelji imaju važnu ulogu u procesu jezičkog razvoja zato što je izloženost govoru odraslih potrebna da se aktiviraju gramatičke konstrukcije jezika koji se usvaja, ali i da se stekne uvid u kontekst u kome odrasli upotrebljavaju određene reči i konstrukcije. Okolina sopstvenom jezičkom produkcijom direktno učestvuje u usvajanju vokabulara – adekvatnoj upotrebi i izgovoru reči.

Važne razlike u tempu jezičkog razvoja mogu biti uslovljene i individualnim razlikama među decom u brzini jezičkog, intelektualnog, saznajnog, pa i motornog razvoja. U domenu produkcije prvih reči, ove razlike mogu uzrokovati da pojedina deca ranije ili kasnije „progovore”, odnosno da na različitom uzrastu upotrebe svoju prvu reč.

Iako nam izgovaranje prvih reči izgleda jednostavno, postoji veliki broj procesa koji dovode do pojave prvih reči kod dece. Pre nego što izgovori svoju prvu reč, dete prolazi kroz različite pripreme ne samo na jezičkom, već i na kognitivnom i motornom planu.

Glagoli su važni za jezik, jer su potrebni da dete bude u stanju da izgradi rečenicu. Jezik bez glagola ne može! Jezik ne može bez glagola kao što ni ljudi ne mogu bez govora, mišljenja, hodanja, sedenja i brojnih drugih aktivnosti.

Pomislite kako bi bilo teško opisati neku vašu aktivnost, neki događaj ili bilo kakvo dešavanje da u jeziku ne postoje glagoli. Kako biste, na primer, nekome objasnili ili opisali da ste juče po podne u ležećem položaju držali zatvorene oči i niste bili svesni ničega, imali ste utisak da ste u nekom drugom, nerealnom svetu, da vam se u njemu svašta zanimljivo desilo. Bez upotrebe glagola ovakva vaša misao bila bi toliko nejasna i zbunjujuća. Zato u jeziku postoje reči (GLAGOLI) koje mogu da opišu to stanje u kome ste se našli – to su reči spavati i sanjati.

Glagoli su nosioci predikacije u jeziku. Značenje glagola je središnja tačka rečenice oko koje se okupljaju svi elementi događaja, radnje, stanja koje glagol opisuje. Značenje svakog pojedinog glagola nužno nosi sve učesnike u realizaciji toga događaja.

Glagoli deci mogu biti teški za učenje i razumevanje jer kada koristimo slike kako bi naučili ove reči, one se više fokusiraju na objekat, a ne na akciju, a zatim na kraju dodaju značenje glagola određenom objektu na slici. Dakle, ukoliko dete učite glagol „seći“, uz pomoć slike na kojoj devojčica makazama seče papir, dete će glagol „seći“ znati da upotrebi samo na radnju koja se odnosi na makaze jer još uvek ne može da generalizuje da se glagol „seći“ može upotrebiti i kada nožem sečemo hleb ili meso ili kada testerom sečemo komad drveta. Snape & Krott je radilo istraživanje gde su u učenju glagola kod dece koja imaju izvesna kašnjenja u razvoju govora i jezika koristili video snimke koji demonstriraju glagole sa različitim predmetima. Dakle, glagol „seći“ su prikazivali uz upotrebu makaza, noža i testere. Deca su jako brzo počela koristiti određene glagole u funkciji i pravilnoj upotrebi. Na internetu možete naći mnoštvo snimaka koje možete iskoristiti za prikaz određenog glagola npr. glagol „leteti“ možete detetu pustiti snimak ptice koja leti, aviona koji leti, balona koji leti, bube koja leti a zatim kada ste napolju iskoristiti realne situacije gledati ptice koje lete kao i avione, igrati se sa balonom ili kesom.

Svaki glagol će se brže i lakše usvojiti ukoliko je dete imalo priliku da ga oživi u svom iskustvu – kroz određena čula u zavisnosti koji glagol se uči npr. glagol „mazati“ možete zajedno sa detetom mazati margarin ili eurokrem na hleb ili „mazati“ kremu po licu ili telu; dok radite određene aktivnosti vi dete učite određene glagole a dete putem čula stiče određena iskustva i povezuje reč sa određenom aktivnošću.

10 aktivnosti za razvoj komunikacije sa preverbalnim ili neverbalnim detetom

Neverbalno ili preverbalno nije nužno povezano sa nivoom inteligencije. Komunikacija se ne odnosi uvek na govor. Kod neverbalnih tipova dece veliku pažnju moramo usmeriti na neverbalnu komunikaciju. Zato je važno da znamo šta telo govori. Uostalom, prvi način sporazumevanja pračoveka je bio neverbalan. Dok našim precima glasnice i govorni aparat nisu bili razvijeni, koristili su pokrete i izraze lica. Osnovni “rečnik” neverbalne komunikacije nasleđujemo od predaka, tako da govor tela zapravo ne treba da se savlada, već samo da se osvesti. Konkretno, deci pomaže da lakše komuniciraju, oslobode se stida, budu otvorenija za komunikaciju, nauče da prepoznaju određena ponašanja kako bi ih izbegla ili predupredila. Sve to će im podići samopouzdanje, a poznato je da je vera u sebe ključ svega. Svako dete različito reaguje na različite vidove komunikacije; saznajte šta najbolje odgovara vašem detetu, a zatim ga redovno koristite.

Tehnike za negovanje komunikacije sa predverbalnim ili neverbalnim detetom

Ako je vaše dete preverbalno ili neverbalno, postoji mnogo načina da pomognete u negovanju komunikacije. Ove tehnike ne zamenjuju logopedsku terapiju ili druge vrste terapija koje su jedinstvene za njihove potrebe, ali su dopunske stvari koje možete da uradite da biste podstakli komunikaciju na različite načine.

1.Nastavite da pričate sa vašim detetom – Samo zato što vaše dete možda ne govori ne znači da treba da prestanete da razgovarate sa njim. Čak i ako je njihov prijemčiv jezik odložen ili minimalan, nastavite da im pričate i pripovedate. Uključujte ih u razgovore.

  1. Obratite pažnju na neverbalnu komunikaciju vašeg deteta – Obratite pažnju na neverbalne signale i ponašanja, kao i na izraze lica. Ljudi mogu da komuniciraju na mnogo različitih načina – izgovorene reči su samo deo ovoga. Vaše dete vam možda prenosi emocije, želje i potrebe na druge načine koji im inače nedostaju.
  2. Koristite jednostavan jezik – Umesto da koristite komplikovane fraze sa više reči, koristite fraze od jedne ili dve reči da označite stvari i date pravac. Neka bude jednostavno. Ako vaše dete može da izgovori fraze od jedne reči, onda koristite fraze i uputstva od dve reči da biste ih malo pogurali, a da ih ne preplavite.
  3. Pravite pauze u govoru – Nakon što nešto kažete ili postavite pitanje, zastanite na nekoliko trenutaka, baš kao što biste to učinili u razgovoru sa prijateljem ili nekim ko je verbalan. Ovo omogućava vašem detetu neko vreme da vam odgovori na bilo koji način. Takođe modelira odgovarajuće osnovne komunikacijske veštine za vaše dete.
  4. Sedite u nivou očiju – Komunikacija sa detetom u nivou očiju stavlja vas tačno u njegovo vidno polje i omogućava detetu da lakše vidi vaše ruke, lice i usta. Ovo im može pomoći da protumače ono što im se govori kao i govor vašeg tela.
  5. Ne potcenjujte igru – Vreme za igru može biti odlično vreme za rad na komunikaciji, posebno sa igrama ili igračkama koje uključuju imitaciju ili podstiču uzrok i posledicu. Aktivnosti koje podstiču društvenu interakciju, poput pevanja, plesa ili igranja sa lutkama, mogu biti zabavni načini za vežbanje komunikacije sa vašim detetom.
  6. Koristite alternativne metode komunikacije – Deca sa neverbalnim autizmom, na primer, često otkrivaju da mogu da izraze emocije plesom ili umetnošću ili drugim pokretima. Probajte sa njima slikanje prstima ili senzorne aktivnosti da vidite da li to pomaže njihovom samoizražavanju.

 

Nažalost, ne postoji čarobni štapić koji bi učinio da neverbalno ili preverbalno dete progovori, i svako dete drugačije reaguje na tehnike i terapije. Ponekad može biti izazovno komunicirati sa neverbalnim detetom i važno je zapamtiti da ostanete fleksibilni i smireni. Nastavite da vežbate sa svojim detetom i na kraju ćete otkriti šta rezonuje i omogućava najbolju komunikaciju.

U daljem delu teksta vam dajemo predlog aktivnosti koje mogu podstaći glasanje ili izgovor pojedinih reči kod vašeg neverbalnog ili preverbalnog deteta. U toku ovih aktivnosti možete da koristite igre i igračke koje već posedujete.

  1. Igre prstiju: Ovde možete koristiti različite igračkice za prstiće. Kako biste održali pažnju vašeg deteta možete pevati pesmice za prstiće „Tata prstić“ ili „Čika Perina farma“ dok na prstima imate igračkice ili na vrhovima vaših prstiju imate iscrtane pojedine likove iz pesmice koju pevate.
  2. Pevajte pesmice: Pevanje je odličan način da podstaknete dete da počne da se spontano glasa! Da biste to pospešili, pevajte pesme zaista polako, brzo, tiho ili glasno. Ako vaše dete ne može da otpeva reči, koristite jednostavan slog, kao što je LA-LA, da pevate uz ton pesme a posle određenog vremena pokušajte da dete popuni prazno mesto u poznatim pesmama. Jednostavne dečje pesmice su odlične jer su vrlo razigrane i ponavljajuće.
  3. Koristite instrumente: Uz određene instrumente koji prijaju vašem detetu izgovarajte i pevajte prvo glasove, potom slogove a na kraju pokušajte da dete izgovori i po koju kratku reč.
  4. Igra gore i dole: Koristite bilo koju igračku (npr. automobil koji ide gore ili dole) da pokažete detetu kako se visina glasa može povećavati i spuštati uz pevanje vokala ili onomatopeje određenih zvukova iz okoline (ukolikose igrate sa autićima oponašajte zvuk koji proizvodi motor automobila BRM-BRM).
  5. Igrajte se sa igračkama životinja: Napravite grupu životinja koje su bučne (glasne) i životinja koje su tihe. Sakrivajte ih oko vas i deteta i kada dete pronađe životinjicu iznenadite se i proizvedite onomatopeju glasno ili tiho.
  6. Figurice: Koristite figurice ljudi ili životinja, mogu biti i lutkice i svakom liku dodelite glas. Ne zaboravite da koristite različite glasove (visoki/niski, glasni/tihi, brzi/spori). Koristite ove glasove dok se igrate sa igračkama.
  7. Pročitajte priču: Pročitajte priču koristeći različite glasove za likove. Ohrabrite svoje dete da ponavlja za vama ili popune prazninu.
  8. Samo budi smešan: glupirajte se ispred svog deteta, pravite smešne grimase na svom licu. Ovu igru možete igrati i ispred ogledala.
  9. Telefon: Igrajte se sa plastičnim telefonima. Kobojagi razgovarajte sa nekim preko telefona uz moduliranje glasa glasno ili tiho a potom telefon dajte detetu.
  • Igra emocija: Izgovarajte određene reči sa različitim emocijama. Posmatrajte reakciju vašeg deteta. Ukoliko primetite da na određene emocije vaše dete odreaguje drugačije ponovite tu reč i emociju ponovo uz naglašavanje emocije.
  • Pitanja sa DA i NE odgovorima: Pokušajte da naučite vaše dete da iskomunicira sa vama na jednostavan način uz pitanja koja daju odgovore DA ili NE. U slučaju da dete ne zna značenje odgovora DA ili NE u igru uvedite kartice sa tužnim(NE) i srećnim(DA) smajlijem koji prati pokrete klimanja glavom napred-nazad za DA ili odmahivanja glavom levo-desno za NE.

Nekoj deci  je potrebna vizuelna podrška da bi završili zadatke i razumeli šta tražimo od njih.Možete upariti bilo koju od ovih aktivnosti sa karticama kako biste pomogli svom detetu da shvati šta tačno treba da rad.

Važnost gesta u razvoju vašeg deteta

Logopedi veliki značaj pridaju razvoju gesta kod dece. Gestom razvijamo neverbalnu komunikaciju koja je osnova za dalji govorno jezički razvoj. Svi su uglavnom fokusirani na to kako se deca izražavaju usmeno i da li će se govor javiti. Međutim, veoma važan deo govorno jezičkog razvoja odvija se pre nego što dete kaže svoju prvu reč – a to je razvoj gesta.

Evo odgovora na pitanja naših roditelja koja vam mogu pomoći.

* Kada treba da očekujem od svog deteta da počne da koristi gestove?

Deca mogu početi da koriste gestove već od 8 do 9 meseci. Približno oko 10 meseca deca počinju da skreću pažnju ili ukazuju na objekte ili događaje – prvo deca nauče da pokažu (zadržavajući se na predmet ili objekat), zatim daju (tražene igračke, hranu ili predmet), i na kraju ukazuju (na određeni predmet ili događaj). Ove vrste pokreta se koriste pre nego što deca počnu da govore. Gest je preduslov razvoja razumevanja (jednostavnih a kasnije i složenih verbalnih naloga).
Između 9-13 meseca deca počinju da intezivno upotrebljavaju gestove – kao što je dolazak sa otvorenim ili zatvorenim pokretima za hvatanje, stavljanje ruke odraslih na objekat i povlačenje ruke odrasle osobe prema željenoj stvari ili akciji. Upiranje prstom je vrlo važan način komunikacije koji dete koristi. Kada upire prstom, dete u stvari želi da podeli sa okolinom ono što vidi i doživljava. Kada dete pokazuje na nešto što ga veseli potrudite se da mu pokažete da ste primetili ono što vam pokazuje i dajte mu više infomacija o predmetu (npr. dete vam pokazuje auto a vi propratite govorom “Da to je auto. Vidi kako je veliki. Auto je crvene boje”.).
Pre nego što dete može reći 25 reči, obično je razvilo neke osnovne gestove – ovi gestovi pokazuju značenje reči koju predstavljaju. Duvanje za označavanje umora ili lepršanje ruku za predstavljanje ptice su primeri osnovnog gesta.

Od 12 do 18 meseci deca retko koriste istovremeno gest ili izgovorene reči.
Deca počinju da kombinuju gest i reči sa oko 18 meseci. Gestovi koje dete koristi – čak i pre nego što kaže svoju prvu reč – puno nam govore o tome kako njegov razvoj komunikacije napreduje. U početku, kada deca koriste gest i istovremeno kažu reč, i gest i reč znače isto (npr. dete pokazuje na psa i kaže “pas”). Ubrzo nakon toga, deca koriste gest i istovremeno kažu reč, ali gest i reč znače različite stvari (npr. Dete pokazuje na psa i kaže “veliki”). Kada dete počne da koristi gest zajedno sa rečju, ali gest ima drugačije značenje od reči, to obično znači da dete uskoro počinje da kombinuje reči.
U zavisnosti koliko dete koristi gestove – čak i pre nego što kaže svoju prvu reč – možemo znati kako i na koji način će se razvijati komunikacija.

* Ako podstičem svoje dete da koristi gestove, da li će to ometati njegov govor?

Ne, neće. Sasvim suprotno!

Postoji jaka veza između pokreta i govora u komunikacijskom razvoju. Ne samo da su gestovi korišćeni pre govora, već su studije pokazale da upotreba gesta predviđa kada se pojavljuje prva reč.
Deca koja rano počnu koristiti gestove kasnije imaju veći fond reči i bogatiji rečnik.
Dete koje pokazuje na ili pokazuje objekat verovatno će naučiti reč za taj predmet u roku od 3 meseca.
Deca kombinuju gest sa rečima pre nego što zajedno kombinuju reči.
Deca koja često kombinuju gest i reči zajedno a gde gest i reč imaju različita značenja (npr. pokazuju na psa i kažu “veliki”), verovatno će nekoliko godina kasnije koristiti relativno složene rečenice.
Dečja upotreba gesta u ranom periodu predviđa kasnije da li će dete imati bolje komunikacijske veštine .
Deca sa izražajnim kašnjenjem govorno jezičkog razvoja imaju veće jezičke dobiti kada njihovi roditelji istovremeno koriste gest i reči tokom interakcije sa svojim detetom.

 

Dakle, gestovi i govor idu ruku pod ruku. Podstičući gestove, podstičete razvoj svog deteta u celini.

Gestovi pružaju detetu način da se izrazi pre nego što to uspeva da izgovori. A kada dete koristi gest, njegovi slušaoci reaguju govoreći nešto o onome što je ono pokazalo, pružajući jezik od koga može naučiti.

* Kako mogu da razvijem gest svog deteta?

Postoji mnogo načina da podstičete razvoj gestova vašeg deteta. Pokažite ili zadržite objekte u svakodnevnim interakcijama sa vašim detetom.
Koristite pokrete koji pokazuju značenje reči . Najkorisniji gestovi za učenje reči su oni koji pokazuju oblik ili funkciju objekta . Na primer, držeći ruke u obliku lopte dok kažete “loptica” ili bacanje dok kažete “lopta” su korisni gestovi ili odgovor na pitanje „Gde je pametna glava?“ dete gestom tj. rukama pokazuje na glavu ili pokazivanje „Gde zeka pije vodicu?“ .
Uverite se da istovremeno koristite gest i reč – ovo pomaže u jačanju značenja reči za vaše dete.
Korišćenjem jednostavnih pokreta dok razgovarate sa detetom tokom celog dana, pomaže vam u izgradnji njegovih veština komunikacije. Kada vaše dete koristi gest, priznajte ga kopiranjem i reći reč koja odgovara gestu.
Pravite gestove veći deo vaših svakodnevnih interakcija sa vašim detetom – ne postoji posebno vreme ili mesto koje je potrebno za korišćenje gesta sa detetom. Koristeći jednostavne gestove dok razgovarate sa detetom tokom celog dana, pomaže vam u izgradnji njegovih komunikacijskih veština.

Vežbe za usmeravanje pažnje, kontakta očima, razvoj igre

Pažnja je značajan faktor učenja. Deca koja kasne u razvoju govora ispoljavaju poremećaje pažnje koji se odražavaju u nestabilnosti ponašanja, u nemogućnosti zadržavanja pažnje na igri, slici ili priči. Teškoća ili nemogućnost učenja neke radnje ili pesmice je izražena zbog nemogućnosti kontrole redosleda aktivnosti ili redosleda vizuelnih ili auditivnih utisaka. Nedostatak koncentracije/ pažnje onemogućava stvaranje unutrašnje organizacione šeme tela, slike, slova …
Dečju pažnju u početku privlače jaki stimulusi (draži). Detetova uočavanja o svetu oko sebe su pojedinačna, nezavisna, da bi ih kasnije klasifikovalo i integrisalo.

Dete ne uviđa sve na šta baci pogled. Ponekad njegovu pažnju privlači samo detalj, naročito ako je stimulus jak.
Deca više vole predmete nego slike, teže im je da sastave figuru od delova nego da celinu rastave na delove.

PORUKA: Važno je ne odustati ukoliko je detetova verbalna ili neverbalna poruka „Ostavi me na miru“.

Pažnju usmeravamo na sledeći način:
• Ubacivanje kamenčića, žetona (sitnih predmeta) u kutiju, flašu sa manjim ili većim otvorom (ovde dete razvija vizuelnu i auditivnu percepciju)
• Ubacivanje štapića kroz uzane otvore ( razvoj fine motorike i vizuelne percepcije)
• Provlačenje pertle kroz otvore na perlama
• Različite vrste drvenih umetaljki
• Slagalice sa manje delova (uvek se kreće sa dvodelnim slagalicama a kada procenimo da je dete spremno za viši nivo uvodimo po redosledu ostale slagalice)

Vežbe za podsticanje kontakta pogledom
Učiti dete da nas pogleda jednako je važan deo privlačenja detetove pažnje.
Detetovu pažnju možemo privući sa sledećim predmetima i stvarima:
• Duvanje balončića
• Bacanje balona
• Zvončići
• Zvučne ili svetleće igračke
• Igračke sa prekidačima i dugmićima
• Lutkice za prstiće
• Igranje skrivalica: iza prekrivača, vaših ruku, knjige, vrata od ormana…
• Pevanje pesmica uz pokrete (ritmičke pesmice: „Jedan mali pauk“, „Prvo malo sečemo“ itd.)
• Igra golicanja
Privlačenje detetove pažnje radite na sledeći način: držite interesantnu igračku ili stvar (koju dete želi) blizu svog lica. Prodrmajte je pokraj svog lica, uz reči „ Da li želiš loptu?“ i kada vas dete pogleda dajte mu igračku.

Razvoj igre
Za početak, igre moraju biti jednostavne i motivišuće za dete.
• Vozite dete u ćebetu po parketu
• Ljuljajte dete u rukama , krilu ili ćebetu
• Bacajte ga u vis
• Vrtite ga oko vašeg tela
• Dok ste u ležećem položaju stavite ga na podkolenice i polako podižite podkolenice ka gore i igrajte se da dete leti kao avion uz pevanje glasova A ili N ( Letimo AAAAAA ili NNNNNN )
• Gađajte se mekanim jastucima
• Pustite ga da skače po krevetu

Naizmenične igre pomažu u izgradnji socijalnog dijaloga između deteta i odrasle osobe, kao i između deteta i njegovih vršnjaka. Kada igrate naizmenične igre možete govoriti „ Moj red, tvoj red“ ili „Mamin red, Sašin red“ ili izgovarajte „Tri,četiri pozor sad „ tako da dete može da poveže reči sa idejom čekanja na red za igranje .Jednostavne igre:
• Naizmenično vrtenje ili pritiskanje delova igračke
• Naizmenično sviranje nekog instrumenta (duvanje u trubu, udaranje u bubanj)
• Naizmenično ubacivanje loptica u igračke sa otvorima
• Naizmenično duvanje balona, papirne vetrenjače
• Naizmenično guranje kola kroz rampu
• Naizmenično ređanje kocki kako bi napravili kulu….

Kada dete ovlada ovim jednostavnim igrama onada pokušajte igre koje se izvode na određenoj razdaljini. Ovde je potrebno da učestvuju oba roditelja jedan će biti uz dete i objašnjavati mu šta je potrebno da ono uradi. Evo igara:
• Gurnite auto do deteta i sačekajte da vam ga vrati
• Kotrljajte, bacite ili šutnite loptu i sačekajte da vam dete vrati.
• Bacajte ili kotrljajte loptu po platnu (ćebetu,peškiru) tako što ćete držati krajeve platna,
• Dobacujte se balonom
• Oblikovanje plastelina, seckanje ili kidanje plastelina
• Naizmenično sipajte i pijte izmišljeni čaj, mleko
• Hranite jedan drugoga, kobojagi hranite lutke

Pismo vaspitaču ili učitelju

Strahovi roditelja čije dete ima problem u kašnjenju govora i jezika su po našem mišljenju pojačani kada dete upišu vrtić ili školu. Bezbroj pitanja i misli im prolazi kroz glavu. Ovih dana je većina roditelja tražila savet od nas kako i na koji način da se postave prema vaspitačima ili učiteljima sa početkom ove školske godine. Evo predloga.

Bez obzira na to da li Vaše dete polazi u vrtić ili školu ili prelazi u novu školu, svaki novi početak i svaka nova sredina je stres kako za dete tako i za Vas. Kada dete ima kašnjenje govora i / ili jezika, situacija može biti još teža. Nemogućnost komuniciranja je frustrirajuća i može dovesti do tantruma (napada besa) ili do potpunog povlačenja. Jako je korisno i važno da vaspitači i učitelji razumeju kako im govorno / jezičko kašnjenje Vašeg deteta može uticati na atmosferu u samoj vrtićkoj grupi ili razredu.

Važno je da ste svi u istom timu, tako najbolje možete pomoći Vašem detetu!

Dajemo Vam primer pisma za upoznavanje Vašeg deteta i vaspitača ili učitelja. U pismu navedite dobre i loše strane Vašeg deteta, opišite adekvatne situacije kako bi vaspitači i učitelji imali što jasniju sliku Vašeg deteta, napišite savete tj. opišite šta Vi kao roditelj predlažete da vaspitači ili učitelji urade kako bi pomogli Vašem detetu.

PISMO VASPITAČU ILI UČITELJU

Dragi (Ime vaspitača/učitelja),
Tako smo uzbuđeni što će {ime deteta} biti u Vašoj grupi ili razredu ove godine! Vaspitači i učitelji utiču i doprinose razvoju najznačajnijeg perioda u životu deteta i kao roditelji smo srećni što ćemo započeti sa Vama!
Postoji nekoliko stvari koje smo želli podeliti sa Vama, a to može pomoći pri upoznavanju {ime deteta}. {Ime deteta} je {sretna, slatka, aktivna} devojčica. On / ona voli {omiljenu aktivnost} i {omiljenu stvar}. {Ime deteta } takođe ima kašnjenje u razvoju govora i jezika (opis dijagnoze ukoliko je dete ima). Što uzrokuje da ima poteškoća (prebacivanju svojih misli u govor tj.reči, pogrešna upotreba i izgovaranje određenih glasova, razumevanje i izvršavanje jednostavnih i složenih verbalnih naloga, interakcija i komunikacija sa drugima). Trenutno radi sa logopedom ili defektologom (od stručnih lica zatražiti mišljenje o detetu) i radimo sve što možemo kako bismo ga podržali u svim sferama njegovog života.


Postoji nekoliko strategija koje su korisne kod kuće. Želeli smo ih podeliti s Vama kako bismo Vam pomogli da upoznate {ime detta}. Sledi nekoliko predloga koji vam mogu pomoći:

{odaberite sve koji se primjenjuju za Vaše dete i dodajte još}

  • Dajući mu dodatno vreme za odgovor: ponekad davanje {ime deteta} nekoliko dodatnih sekundi pomaže mnogo!
    • Davanje izbora: Otvoreno pitanje je otežano za {ime deteta}. Dajte mu / joj izbor u odabiru odgovora jer mu/ joj to pomaže da se pitanje konkretnije i lakše razume.
    • Dajte mu / joj znak ili napomenu šta sledi posle: Budući da dete ima poteškoće u komunikaciji, ponekad se uzrujava kada ne zna šta je sledeće. Ostavljajući mu / joj znanje da dolazi promena može biti od velike pomoći.
  • Davanje više instrukcija odjednom: {ime deteta} ima poteškoća pri praćenju kada se mnogo zadataka da odjednom. Dajte mu / joj jedan zadatak ali tako što će ga raditi korak po korak.
    • Dodavanje vizuelne slike: slike su vrlo korisne za {ime deteta}, pogotovo kada ima poteškoća s razumevanjem.
    • Korišćenje znakova: {ime deteta} koristi neke znakove/ gestove kod kuće, kao što su “više” i “jede”. Pomažu mu da komunicira dok radi na korišćenju više reči.
    • Napadi besa: javljaju se kada (ime deteta) ne može da odgovori određenom zahtevu ili kada želi da radi ono što je on/ ona naumila. U takvim situacijama ga treba ignorisati i pustiti ga da se smiri ili ga jako i čvrsto zagrliti ili ga pustiti da se prošeta.

Hvala unapred za Vašu ljubaznost i strpljenje sa {ime deteta}. Veselimo se sjajnoj školskoj godini! Tu smo da prihvatimo svaki savet.

Hvala Vam na svemu što radite!

Iskreno,
Potpis roditelja

Nadamo se da smo Vam dali koristan savet jer sve što se radi trebalo bi da ima za cilj da se pomogne detetu. Učenje govora i samog jezika ne treba biti neugodno za Vaše dete već se treba prilagoditi i predstaviti kao igra. Dete mora biti srećno i zadovoljno.